Rođena sam u muslimanskoj porodici, a prvi put sam u pravoslavni hram ušla sa devet godina i tada sam osjetila nešto neopisivo!

Ubrzo sam shvatila da ja zapravo pripadam pravoslavnoj vjeri, a ne islamu. Krišom sam čitala Sveto pismo, krila sam zlatni krstić i molila se, a kada su moji roditelji saznali za to - otac me se odrekao, reči su osamnaestogodišnje djevojke koja je na dan svog punoljetstva prešla u pravoslavlje, 8. jula 2024. godine.

Po rođenju, majka i otac su joj dali ime Emelina, a nakon što se krstila, duhovnik joj je namijenio ime Kalina. Preziva se Sarajlić. Rođena je u Bosni i Hercegovini, u Gračanici kod Doboja, tu je završila i osnovnu školu.

U školi sam pohađala sekciju posvećenu istoriji. Jednom prilikom profesor nas je vodio u katolički i pravoslavni hram. Kada sam zakoračila u hram posvećen Vaznesenju Gospodnjem, preplavile su me emocije - prisjeća se Kalina u razgovoru za Kurir.

U isto vrijeme je osjetila strah, radost i tugu. Do tada, odnosno do svoje devete godine, nije imala kontakt sa bilo kojom drugom religijom osim islama.

- Istraživala sam o religiji na internetu do svoje 12 godine i tada sam definitivno prelomila da je prava vjera za mene pravoslavna. Nisam imala interesovanja prema islamu, redovno sam odlazila u džamiju, ali sam to doživljavala kao obavezu, išla sam samo zato što moram - svjedoči ona.

A kada je imala 14 godina, majka je saznala da joj je u školi na času ispao zlatni krstić! Skupljala je novac i kupila ga je u zlatari krijući od svih.

Pala je sveska, a kad sam se sagla da je uzmem, ispao je krstić. To su vidjeli đaci i profesor, a jedna devojčica iz razreda je ispričala mojoj mami. Majka je rekla ocu. Nakon nekog vremena roditelji su se razveli, a otac me se odrekao - priča nam Kalina.

Živjeli su kao podstanari, majka se preudala i odselili su se u Austriju. Tamo je počela da posjećuje crkve...

- Imala sam problema sa majkom i očuhom, svađali su se zbog mene. Očuh me je maltretirao. Drugarica mi je preporučila da pričam sa ljudima koji rade u nečemu sličnom našem centru za socijalni rad. Oni su me odmah uzeli i prebacili u sigurnu kuću u aprilu prošle godine.

 U Beču sam upoznala ljude koji su mi pomogli, uključujući i mog duhovnika Nemanju Komnenova, koji me je krstio. On inače služi u Mitropoliji austrijskoj Vaseljenske patrijaršije. Krstila sam se na svoje punojetstvo, 8. jula, u grčkoj pravoslavnoj crkvi Svete Trojice u Beču. Kršteno ime mi je Kalina i osjećam kao da sam rođena sa tim imenom! Imala sam želju da iskusim i monaški život, dva mjeseca sam provela u manastiru Vratna kod Negotina.