Još uvijek je u ukrajinskim rukama, ali je sa tri strane okružen ruskim trupama i topovima.

Sam grad je neprepoznatljiv. Ono što su nekada bile najviše zgrade u gradu danas su betonske olupine, koje kao da lebde među manjim brdima, ruševinama nižih zgrada i kuća. Od eksplozije je savijen krst na vrhu gradske crkve.

Ukrajinske i ruske snage, podržane dronovima i tenkovima, ratuju usred ruševina. Gubici su veliki na obije strane, ali posebno među ruskim napadačima, koji šalju talas za talasom ljudi na dobro utvrđene branioce.

"Oni samo dođu i umru"

#Avdiivka💔 pic.twitter.com/KtidOY5zvM

— KyivPost (@KyivPost) January 19, 2024

"Talasi mesa" je izraz koji je ukrajinski snajperista pod nadimkom "Bijes“ koristio da opiše napade u intervjuu za CNN. Njegov nadimak na ukrajinskom znači demon, a scena koju priča je paklena. Mrtvi vojnici "samo leže smrznuti“, rekao je oficir specijalaca Omega iz kuće nekoliko kilometara iza linije fronta u istočnoj Ukrajini, u regionu Donjecka.

"Niko ih ne odnosi“, rekao je on, a zatim dodao: "Izgleda da njihovi vojnici nemaju određenu misiju, oni samo dođu i umru“.

Komandant ukrajinske izviđačke jedinice u gradu, vojnik sa nadimkom "Teren", rekao je da čak i "ako u jednom danu ubijemo 40 do 70 vojnika pomoću dronova, oni sutradan ponovo oporavljaju snagu i nastavljaju da napadnu".

Iscrpljivanje koje ide u prilog Rusima

Ukrajinski gubici su strogo čuvana tajna, ali bitka se pretvorila u iscrpljenost koja odgovara naizgled haotičnim napadima Rusije protiv odlučnih Ukrajinaca, čiji su resursi ograničeni. U iznenadnoj posjeti Avdejevki krajem decembra, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opisao je bitku za grad kao "pokolj", dodajući da bi ta bitka na mnogo načina mogla "odrediti čitav tok rata".

Čini se da su ukrajinski lideri svjesni kritika oko odbrane, kao i pada Bahmuta prošle godine, i priznaju očigledne tenzije između održavanja kontrole nad mjestima bez velikog strateškog značaja i zaštite života vojnika.

"Svako parče naše zemlje nam je dragocjeno“, rekao je komandant armije Valerij Zalužni, ali u Avdejevki "nema potrebe da se radi bilo šta što liči na predstavu".

Oružja je sve manje

Ali ti životi zavise od oružja. Januarskog jutra okovanog ledom, kada je živa na termometru pokazivala -22 stepena Celzijusa, reporteri CNN-a su gledali kako tim specijalnih snaga iz Jedinice Omega juri ka svom borbenom položaju oko Avdejevke.

Žureći da postavi svoj raketni bacač iz sovjetske ere, pričvršćen za zadnji dio američkog pikapa, jedan od ljudi je pritisnuo prekidač da ispali vod. Usledile su kletve. Rakete su bile zamrznute i nisu mogle da ispale.

Oslanjajući se na opremu koju imaju, a ne na zapadno oružje za kojim žude, znaju da bi svaka izgubljena šansa da uzvrate vatru na Ruse mogla koštati Ukrajince života. Nekoliko dana kasnije, kamion za snabdijevanje je prošao kroz blato polja oko obližnjeg mesta Marinka, donoseći preko potrebne granate na liniju fronta.

Međutim, haubica M777, isporučena iz SAD, bila je u stanju mirovanja veći dio dana. Ispaljuje oko 20 granata dnevno, 30 za "dobar dan", rekli su topnici. Prošlog ljeta, kao podrška neuspješnoj ukrajinskoj kontraofanzivi, posada bi ispalila najmanje duplo više stranih granata, od kojih su mnoge bile američke.

"Odbrana Avdejevke je sada pitanje brojeva"

Ipak, ruski napadi se nastavljaju, što znači da je odbrana Avdejevke sada pitanje brojeva, rekao je "Bijes“, snajperista specijalnih snaga. "Ako imate flašu od jednog litra, nema šanse da ona može da primi litar i po“, dodaje ona.

Kako bi se suprotstavilo brojčano nadmoćnijim ruskim snagama, ukrajinsko rukovodstvo, pod pritiskom najviših generala zemlje, razmatra mogućnost da regrutuje još pola miliona vojnika za jačanje redova vojske.

Život u ukrajinskim gradovima daleko od fronta izgleda relativno netaknut borbama, barem na površini. Iako su posteri regrutacije i vojni kontrolni punktovi pune autoputeva, a muškarci u uniformama su redovan prizor, malo je jasnih znakova ratnih ograničenja ili promjena u svakodnevnom životu. Supermarketi su puni, a kafići puni kupaca.