Svijet
30.05.2024.
13:18
Ruski komandant: Francuski vojnik na frontu? Komično
Izvor: rt.rs
0
Foto: rt
Francuska Legija stranaca patrolira ulicama Pariza ili lovi kopače zlata u džunglama Gvajane. Nema govora o njihovom učešću u sukobu sličnom našem.
Komandant jedinice za specijalne izviđačke poslove Vazdušno-desantnih snaga Ruske Federacije nerado istupa u javnost. "Pravila profesije", objašnjava, ali uz smijeh dodaje, "ustupak je već napravljen. Možemo da počnemo".
Pozivni "Zevs" se javlja iz oslobođenog Rabotina koje je u zoni odgovornosti njegove jedinice. Razgovaramo o stanju na frontu, stranim plaćenicima, ratnim zarobljenicima i sjećanjima vezanim za kolege iz Srbije sa kojima je učestvovao na vojnim vežbama Slovensko bratstvo.
O tri ranjavanja, dvije kontuzije i državnim medaljama odbija da priča.
- To nije tema. Odakle vam te informacije?
- Vaši saborci se njima ponose.
Započinjemo razgovor.
Nad Rabotinom se posle žestokih borbi zavijorila ruska zastava. Kako su tekli okršaji sa ukrajinskom vojskom?
Linija Rabotino-Verbovoje nalazi se u zoni odgovornosti naše formacije od ljeta 2023. godine, od pokušaja ukrajinske kontraofanzive.
Ideja ukrajinske komande je bila da probije našu odbrambenu liniju i uz pomoć unaprijed pripremljenih rezervnih jedinica, kao što je 82. vazdušno-desantni bataljon Oružanih snaga, stigne do Azovskog mora i istisne naše trupe sa teritorija Zaporoške oblasti.
Naša formacija, posebno moja jedinica, učestvovala je u njihovom odbijanju i borbe su bile odbrambenog karaktera.
Ukrajinske oružane snage su na ovom mestu akumulirale zaista moćnu grupu i svakodnevno ubacivale ogromnu količinu vojne opreme i ljudstva u borbu. Uprkos teškoćama i brojčanoj nadmoći neprijatelja, naša odbrana je izdržala, u velikoj mjeri zahvaljujući iskustvu odbrambenih borbi koje smo prethodno stekli na drugom pravcu, visokoj zasićenosti naše odbrane protivoklopnim oružjem, kompetentnoj upotrebi bespilotnih letjelica sa artiljerijom i, naravno, zahvaljujući istrajnosti i hrabrosti naših vojnika i komandanata.
U nekim izvještajima pominjane su i pozicione borbe?
Bilo je, naravno, i takvih borbi na uporišnim tačkama u šumskim pojasevima, uz upotrebu bacača granata i malokalibarskog oružja.
Sada je situacija na ovom području potpuno pod našom kontrolom, povratili smo sve izgubljene položaje tokom letnje kontraofanzive neprijatelja i polako guramo dalje, borbeni radovi vode se svakodnevno i uspjeh je na našoj strani.
Koja je strateška vrijednost Rabotina i šta ruska vojska dobija njegovim osvajanjem?
Linija Rabotino-Verbovoe otvara pristup Orehovu, a zatim direktno samom gradu Zaporožju.
Vaša jedinica prošla je ratište od Nikolajeva do Rabotina. Iz svake od ovih gorućih tačaka nosite i ožiljke i odlikovanja za hrabrost iskazanu u borbi... Kada sve saberete – kako biste definisali strategiju ukrajinske vojske?
Ako analiziram sve događaje, kroz koje je moja jedinica prošla od prvog dana SVO, mogu reći da je naš neprijatelj ozbiljan, borbena taktika se brzo mijenja sa pojavom novih sredstava za izviđanje i uništavanje cilja. Rečju, komercijalne bespilotne letjelice su promenile taktiku djelovanja na bojnom polju.
Međutim, koliko god da se usavršavaju tehnička sredstva, krajnja tačka i dalje pripada pješadiji koja svojim nogama zauzima teritoriju.
Vaše ratno iskustvo je starije od SVO?
Da, vojno iskustvo je starije, moja služba je duža od 10 godina, ali se ovaj sukob ne može porediti ni sa kakvim vježbama i službenim putovanjima koje je naša jedinica ranije imala.
Nasilna mobilizacija u Ukrajini govori da stanje na frontu iz ugla Kijeva ne obećava povoljan ishod. Kako ocenjujete motivisanost desetkovanog neprijatelja – sa koliko nepokolebljivosti preostali Ukrajinci još ratuju?
Jedna od najvećih grešaka u ratovanju je potcjenjivanje neprijatelja. Ipak, činjenica je da se kvalitet neprijateljskog ljudstva na liniji dodira svakog mjeseca vidno urušava. Prisilno oterani u rovove, bez razumijevanja ciljeva i zadataka, oni ne mogu da opravdaju očekivanja rukovodstva takozvane Ukrajine.
Zarobljeni, o čemu oni svjedoče?
Zarobljeni vojnici i oficiri Oružanih snaga Ukrajine svjedoče da nisu imali pravo na izbor. Ili idu naprijed na klanje, ili ih čeka metak u čelo.
Sami podstrekivači ne pokazuju spremnost da uzmu učešće u borbama ali svoje sunarodnike tjeraju na klanje puneći im glavu o strahotama ruskog zatočeništva.
Zarobljeni oficiri i vojnici Oružanih snaga ne kriju zbunjenost – niko na njih ne puca, ne sjeku im dijelove tijela, dobijaju vodu, hranu i tako dalje. Iskustvo se nikako ne poklapa sa pričama njihovih prijatelja neonacista.
Naravno, morate shvatiti da u zatočeništvu svi kažu da nikada nisu pucali ni na koga i generalno su svi ili kuvari i vozači. Mi, naravno, ne vjerujemo u to, ali postoje ljudi u drugim strukturama koji dalje rade sa zarobljenicima. Naš zadatak je da izvršimo izviđanje, uništimo naoružanog neprijatelja i prebacimo zarobljenike na odredište.
Nailazite li na tragove stranih plaćenika? Može li se procijeniti koliko ih ima u redovima ukrajinske vojske i koji su njihovi motivi da uzmu učešće u ovom sukobu?
Nismo se susretali samo sa tragovima stranih plaćenika, već i učestvovali u direktnom okršaju sa grupom predstavnika stranih država.
Riječ je bila o ljudima sa engleskog i poljskog govornog područja, a rezultat "upoznavanja" je bio u našu korist – pojedinci su uništeni, što je ujedno odličan uvid u procenu njihove efikasnosti u direktnom oružanom kontaktu.
Ovakva sučeljavanja su rijetka. Po rečima ratnih zarobljenika, strani državljani su mahom angažovani na poslovima obuke i savjetovanja. Jurišne jedinice kojima je povjeren određeni zadatak za izvjesnu novčanu nagradu više nisu na liniji borbenog dodira. Doživljaj rata ovih plaćenika se može uporediti sa video-igrom CallofDuty i skupljanjem novca, samo ovde štednja ne funkcioniše na isti način kao u igrici. Umjesto novca koji su planirali da ponesu kući, u torbama se nalaze njihova beživotna tijela.
Šta eventualno prisustvo francuske Legije stranaca može promeniti na frontu – da li odsustvo poznavanja konfiguracije terena i mentaliteta u startu diskvalifikuje ovu strukturu?
Francuska jedinica Legija stranaca je u sastavu kopnenih snaga francuskih oružanih snaga, nije privatna vojna kompanija ili posebna organizacija plaćenika.
Francuska Legija stranaca danas se sastoji od sedam pukova (jedan puk za obuku, jedan padobransko-desantni puk, dva pješadijska, dva inženjerijska, jedna oklopna konjica i jedna polubrigada). Ukupna snaga legije otprilike je osam hiljada vojnih lica! Sad, bacite puk za obuku ili jedinice za podršku na front... pa, ovo je komično.
Pukovi boje od 500 do 600 ljudi i svaki ima svoju usku specijalnost. Njihovi vojnici patroliraju ulicama Pariza i hvataju kopače zlata u džunglama Gvajane. Ovdje nema govora o njihovom učešću u nekom sukobu sličnom našem. Štaviše, kao što sam rekao, francuska Legija stranaca je jedinica francuskih kopnenih snaga i može se koristiti u svrhe oružanih snaga, ali za takve akcije Francuske naše najviše vojno rukovodstvo ima proceduru tako da sljedbenici Napoleonovih ideja teško da mogu stići do linije borbenog dodira.
Ratujete u sastavu taktičke grupe VS RF Dnjepar kojoj je Ministarstvo odbrane povjerilo visoke vojne zadatke. Koja je "ulaznica" u red ove elitne jedinice?
Grupa Dnjepar objedinjuje formacije, jedinice i podjedinice raznih vrsta, rodova trupa i snaga pod jedinstvenom komandom za dejstva na određenom sektoru fronta.
Mi nismo jedina grupacija na području SVO, svaka slijedi svoja uputstva i zadatke, tako da nije pravilno reći da treba da "izvučete neku dobitnu kartu" da biste došli do nas. Svako radi na svom mjestu i doprinosi zajedničkoj pobjedi nad neonacizmom.
Koji ratni trofej smatrate najvrijednijim?
Da budem iskren, od prvog dana Specijalne vojne operacije nikada nisam jurio trofeje, nisam im pridavao nikakav značaj, ali sam uvek poželjeo da kao uspomenu na svoje učešće u oslobađanju Ukrajine sačuvam neprijateljski barjak ili zastavu. Ništa drugo mi ne treba.
Od čega se nikada ne odvajate?
Kao pravoslavac, nikad se ne odvajam od krsta koji nosim oko vrata i ikone koja se nalazi u naprsnom džepu mog pancira.
Sa Srbima ste učestvovali u trilaterarnim vježbama Slovensko bratsvo. Kakve uspomene nosite iz tih dana, i, konačno – kakav je vaš odnos prema Srbiji i Srbima?
Moj odnos prema Srbiji i Srbima izgrađen je još u djetinjstvu kada mi je otac, učesnik u mirovnoj službi 1995-96. u bivšoj Jugoslaviji na srpskoj teritoriji, pričao o snažnim ljudima nepokolebljive volje, hrabrim ratnicima, iskrenim i gostoljubivim.
Srbi su se često suočavali sa iskušenjima, ali su uvijek, kako dolikuje Slovenima, podnosili sve teškoće, čuvali i branili našu pravoslavnu vjeru i svoju zemlju.
Naravno, za mene je učešće u ovakvim vježbama i prilika da komuniciram sa braćom Srbima bio važan događaj za koji me vezuju najljepša sjećanja.
Ponekad mi se učini da Srbi više vole Rusiju nego pojedini Rusi, čak i srpske poslovice govore o tome: "Na nebu je Bog, na zemlji Rusija!"
Koliko je vaših boraca upoznato sa činjenicom da su Srbi vjerovatno posljednji Mohikanci koji bi radije i sami ušli u rat sa Kolektivnim zapadom nego se svrstali u red ruskih neprijatelja?
Nijedan pravi Srbin, koji je živeo u Srbiji, razumljivo, ne voli SAD i NATO. Moj utisak je da je to vama usađeno od djetinjstva kroz priče rodbine i prijatelja o strahotama bombardovanja od strane NATO-a tokom zločinačke kaznene operacije.
Srbi nikada neće ići da se bore za NATO blok i njihove poslušnike, a još manje protiv Rusije... To je nezamislivo. Mnogi naši vojnici i komandanti odlično znaju da su "Rusi i Srbi braća zauvek!"