Čovjek koji je vjerovao da ima mnogo prijatelja, ubrzo je ostao maltene sam.

Kada je Goran tog 21. marta saznao da ima virus pretrnuo je. Život mu se preokrenuo u trenu. Iako je ovog vikenda zvanično ušao u statistiku kao 100. osoba izlečena u Hrvatskoj, tokom prethodnih 14 dana nije mu bilo nimalo lako, prenosi Jutarnji.

Bio je prvi Međimurac pozitivan na opasan virus i iako je samo prvi dan nakon dolaska u bolnicu imao uopšte bilo kakav simptom bolesti – povišenu temperaturu i blagi kašalj – Goranu se u samo 14 dana preokrenuo svijet.

Od aktivnog sportiste postao je pacijent, italijanske Alpe zamijenio je bolničkom sobom, a umjesto da se nakon nekoliko mjeseci žustrog tempa odmarao mirne duše, na spavanje je odlazio nemiran. Ali ništa od toga, kaže, nije ga toliko pogodilo kao jedna stvar.

– Nisam ni znao koliko malo zapravo prijatelja imam. Začudi tako nešto čovjeka. Dok ste dobro, puno je ljudi uz vas, kad se razbolite, ostane ih malo. Oni s kojima ste bili svakodnevno kao da su se sakrili u mišju rupu, a javljaju se ljudi koje niste vidjeli 20 godina. Jedni vas gadno iznenade, drugi lijepo. Lista prijatelja drastično se smanjila, ali sve je to na kraju krajeva pozitivno. Svaka je škola dobra – govori Goran.

Kako čuvenog ugostitelja poznaje mnogo ljudi, samim tim je i lista onih s kojima ubuduće, kaže, nema namjeru da ima posla – dugačka.

On dodaje da je tek nakon ovog iskustva shvatio da mu nije žao što većinu vremena provodi u inostranstvu.

– Jer linč kom sam bio izložen ne bih poželio nikom – prisjeća se Nedeljko s čim se susretao na društvenim mrežama dok je s opasnom dijagnozom ležao u Županijskoj bolnici Čakovec.

“Tako mu i treba”, “Nek crkne”, iživljavali su se na Fejsbuku ljudi koje nikad u životu nije video, koji ga ne poznaju.

– Bolest mi nije strašna, ali ne mogu da zamislim šta bi bilo da sam nekoga zarazio. Obliva me znoj i na samu pomisao. Prvih sedam dana u bolnici proživljavao sam pakao. Samo sam gledao koga vode na kontrolu, je li to neko iz mog kruga ljudi? Znate kako sam se osjećao? – ispričao je Goran.

Koliko mu je god drago otići iz bolnice, da je, tako bez simptoma, mogao odbolovati kući, a što je sad dozvoljeno, ne bi to, kaže, želio.

– Bolje da sam tu gdje jesam, nego da gadno zeznem nekoga. Nismo djeca, a ovo nije igra – zaključuje Nedeljko.