Prošla je godina, a maltene se nismo ni okrenuli. Plašim se da mnogi Užičani do sada nisu shvatili koga su imali za sugrađanina, koja je on bio prvenstveno ljudska veličina. Znali smo se i družili duže od četiri decenije – suzdržavao je suzu pred portretom svog prijatelja Milorad Adžić Ade.

Radomir Antić preminuo je na današnji dan u 72. godini života u jednoj madridskoj bolnici od posljedica upale pankreasa. Dok je u svijetu fudbala ostao zapamćen kao jedini trener koji je trenirao tri najveća španska kluba, u njegovom Užicu ga se najviše sećaju kao njihovog Ante – druga, gospodina, šaljivdžije, veseljaka, skromnog čovjeka koga slava nije promijenila.

– Teško mi je. Nema dana ga se ne sjetim, da ne oživim uspomene na vreme koje smo proveli od ranog djetinjstva do svih onih okupljanja koja smo priređivali kada je on dolazio iz Španije u svoje Užice i na Zlatibor. Svim njegovim prijateljima nedostaje njegov šarm, duh, dobrota, gospodski maniri. Nikad, ama baš nikada nije odavao utisak planetarno poznatog fudalskog stručnjaka, ponašao se kao da je cijeli život proveo u Užicu, kao da je trener nekog lokalnog kluba. Zato su ga i svi voljeli, a mnogima je i pomagao – sa sjetom se pred muralom sećao Aleksandar Ale Šarčević, Antin drug od dječačkih dana a prenosi Blic.

Cvijeće uz mural Antiću, oslikan godinu dana prije nego što je preminuo, položili su njegovi prijatelji i navijači Partizana iz Užica. Staro društvo sa užičke kaldrme, na godišnjicu smrti svog prijatelja, okupiće se danas u Antinoj kući na Zlatiboru i oživeti sećanje na njega.

Želja porodice Antić da Radomir bude sahranjen u Užicu, u porodičnoj grobnici na groblju „Dovarje“ ni poslije godinu dana nije ispunjena. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani u Madridu, ali još uvijek, zbog situacije oko korona virusa, urna nije donesena iz Španije. Antina supruga i deca nijednom od njegove smrti nisu dolazili u Srbiju. Čekaju povoljniji trenutak da obave sahranu kako to i dolikuje – kaže Šarčević.

Radomirov otac Jovo, koji je bio vojno lice, rođen je u okolini Jajca, a majka Milka na Grmeču. Antići su, voljom voljom vojne službe, u Užice došli 1947. a godinu dana kasnije Milka se porodila u Žitištu gde je boravila kod svoje sestre. Radomir je od malih nogu počeo da trenira fudbal, veoma rano je postao prvotimac užičke Slobode.

U igračkoj karijeri nosio je i dresove Partizana, Fenerbahčea, Saragose, Lutona, u trnerskoj, mnogo slavnijoj, sjedio je na klupama Reala, Barselone, Atletika, Ovijeda, Selte. Kao selektor Srbije našu reprezentaciju 2010. odveo je na Mondijal u Južnu Afriku. Poslije toga vodio je i dva kineska kluba.