Škoda ne bi bila tu gdje je danas da nije lansirala Favorit. Dizajniran od strane Bertonea, prvi automobil marke s prednjim pogonom i motorom sprijeda, bio je jedan od odlučujućih faktora koji je stajao iza interesa Volkswagen Grupe za češku marku nakon Baršunaste revolucije 1989. Model je nastao nakon odluke koju je čehoslovačka vlada donijela u decembru 1982. da se automobil u potpunosti razvije do juna 1985. i da proizvodnja započne u roku od pet godina.

Iako su okolnosti bile sve samo ne povoljne, tim strastvenih i entuzijastičnih inženjera na čelu iskusnim Petrom Hrdličkom stvorio je vozilo koje je odmah moglo konkurisati rivalima na zapadnom tržištu. Favorit je lansiran u julu 1987. na Sajmu mašinstva u Brnu. Nakon Baršunaste revolucije u novembru 1989. i prelaza na tržišnu ekonomiju, brzo je postalo očito da samo ulazak jakog stranog partnera može osigurati dugoročnu konkurentnost Škode. Nakon intenzivnih pregovora zainteresovanih strana,Škoda je postala članica Volkswagen Grupe u proljeće 1991. To je itekako imalo uticaja na dalji razvoj Favorita.

U drugoj polovini životnog ciklusa nakon VW-ovog preuzimanja 1991. dobio je primjetne nadogranje. Favorit je povučen 1994. kako bi napravio mjesto za Feliciju, koju je kasnije zamijenila Fabia. Dizajn by Bertone Dizajn je odigrao veliku ulogu u prihvatanju ovog vozila. Slijedeći trend ranih 1980-ih, Škoda je dizajn novog kompaktnog automobila odlučila povjeriti talijanskom dizajneru. Torinski studio ''Stile Bertone'' odabran je za razvoj karoserije kao i interijera. Osim toga, dizajnerski studio dobio je zadatak da konstruiše ukupno 19 prototipova u različitim izvedbama. Tim iz Škodinog sjedišta u Mladá Boleslav bio je odgovoran za implementaciju dizajna u serijsku proizvodnju. Češki inžinjeri pokazali su veliku dozu kreativnosti i stručnosti i u ovom području.

U poređenju s modelom Škoda 120 sa motorom odzada, smanjili su broj dijelova za presu s 405 na samo 227. Osim toga, sa svega 3,82 metara dužine, Favorit je bio 40 mm kraći, te nudio 85 mm veći unutrašnji prostor i na kraju veću zapreminu prtljažnika (zapremina 251 lit.) od prethodnika. Škoda Favorit postala je potpuno razvijen porodični automobil i odlična osnova za kasniju karavansku verziju Škoda Forman, kao i Praktik i Pick-Up.

Raznolika međunarodna saradnja Škoda tim blisko je sarađivao s Institutom za motorna vozila u Pragu, gdje su, naprimjer, obavljene simulirane probne vožnje od 100.000 kilometara u roku od sedam dana. Kasnije su prototipovi stavljeni na testiranje na stvarnim cestama, pokrivajući više od 250.000 kilometara. Cestovna ispitivanja također su provedena na Alpama i na vrućini talijanske rivijere.

Efikasnost i stabilnost kočnica ispitivane su na alpskoj cesti Grossglockner i Turracher Höhe u Austriji. Tokom faze razvoja, Škoda inžinjeri sarađivali su s mnogim vanjskim stručnjacima. Stručnjaci iz Porschea, naprimjer, doprinijeli su ovjesu motora, geometriji prednje osovine i smanjenju razine buke u unutrašnjosti.

Završna faza razvoja uključivala je dinamičke testove na Porscheovoj testnoj stazi u Weissachu. Nakon otrkrivanja na 29. međunarodnom sajmu mašinstva u Brnu, gdje je Favorit privukao stotine hiljada znatiželjnih vozača i novinara iz cijele Europe koji su došli izbliza pogledali novi model.

U početku je ograničeni broj vozila proizveden u Vrchlabíju za homologaciju. Puna proizvodnja pokrenuta je početkom decembra 1987. Od augusta 1988.

Favorit se prozvodio matičnoj tvornici u Mladá Boleslav. Prva vozila serije Favorit 136 L (de Luxe) krenula su u prodajne salone u četvrtom kvartalu 1988. i bila su dostupna po cijeni već od 84.600 čehoslovačkih kruna, dok se na našim prostorima ovaj model s pravom zvao ''narodni'', s obzirom da se prodavao po cijeni ispod 8.000 njemačkih maraka.

Bosch popravio dojam Škoda je s Favoritom konačno bila napravila neophodni iskorak ka modernizaciji. Tako je zadovoljila visoke zahtjeve europske klijentele u pogledu pouzdanosti i ondašnjih novih propisa o ispušnim plinovima upotrebom posebno izdržljijih materijala ventila, klipova s čeličnom jezgrom, kvalitetnijih košuljica i kućišta cilindara, radilice i mnogih drugih sitnijih optimizacija. Značajna pažnja posvećena je "srcu" Favoritke. U početku bio je to provjereni, ali arhaični OHV četverocilindarski motor sa karburatorom, koji je iz zapremine od 1.289 ccm imao izlaznu snagu od 46 kW (63 KS).

Međutim, isti motor je poslije unaprijeđen sa Boschovom elektronikom, koja je značajno smanjila potrošnju. Iako je razvijao manju snagu od 43 kW (58 KS) ovaj benzinac je bio poletniji i nabacivao veći osmjeh na lica vlasnika. Među zadnjim verzijama bila je ona sa Green Line oznakom. To je bila ekološki zelenija varijanta sa ugrađenim katalizatorom. Oprema je takođe bila bogatija, a uključivala je velike ukrasne ratkape, važan obrtomjer koji je pomogao u ekonomičnom radu, prednje prskalice za pranje farova i radio uređaj.

Sve verzije Favorita imale su ručni mjenjač s pet stepeni prenosa, a oznaka na petim vratima 135 (54 KS) i 136 (63 KS) su definisale snagu motora. Favorit se dokazao kao jedan od najpopularnijih automobila u srednjoj Europi, a također se izvozio u niz zemalja uključujući Argentinu, Bosnu i Hercegovinu, Čile, Izrael, Kinu, Kolumbiju, Ekvador, Peru, Poljsku, Rusiju, Tursku i druge zemlje. Škoda je u razdoblju između 1987. i 1994. proizvela ukupno 783.167 Favoritki.