Kokurs je osmišljen tako da pobjednik bude onaj ko uoči i najbolje objasni uočenu pravopisnu grešku. Grešku koju je pronašla, Todorovićeva je objasnila u formi stiha.

– Objašnjenje greške ponudila sam u vidu pjesme sa elementima humora i satire. Ljudi su to očigledno prepoznali kao domišljat način za ukazivanje na anomalije koje se javljaju na jezičkom polju – rekla je ona.

„Jezikolovac“ nije jedini način na koji Udruženje lektora nastoji da probudi svijest o očuvanju srpskog jezika. Naime, oni aktivno djeluju na svim poljima njegovanja maternjeg jezika, te su tako zaslužni i za brošuru sa pravopisnim rješenjima „Jezikolovac“, ali i svima poznatu aplikaciju „Jatolog“, pomoću koje se brzo rješava dilema oko pravilnog pisanja ekavice i ijekavice. Na njihovom sajtu može se naći i kurs kaligrafije, teoretska objašnjenja aktuelnih jezičkih dešavanja i brojne druge zanimljivosti.

– Grešku koju sam ja uočila, vjerovatno svako od nas vidi možda i nekoliko puta dnevno. Naime, radi se o oglasu „Izdaje se lokal“, koji je vrlo frekventan, ali nažalost, jezički potpuno neispravan. Glagol „izdavati“ nije povratni, te je samim tim rječica „se“ suvišna. U doslovnom tumačenju ovako napisanog teksta to bi značilo da „lokal“ sam sebe izdaje, a znamo da to nije moguće, odnosno da je čovjek taj koji to čini. Zatim, imenovanje objekta koji se „izdaje“ je takođe netačno. Trebalo bi ga nazvati „poslovnim prostorom“. I na kraju, upotreba glagola „izdati“ u kontekstu ovog oglasa je u potpunosti pogrešna jer ovaj glagol u svom osnovnom značenju ima druge konotacije. Mnogo prihvatljivije jezičko rješenje bio bi glagol „iznajmiti“ – objasnila je uočenu grešku.

Kako kaže, činjenica je da su danas greške u jeziku, odnosno govoru, veoma česte, te da se jako malo pažnje poklanja samoj govornoj kulturi.

– Imamo situacije da se stvara hiperprodukcija obrazovanog, akademskog kadra, čija je osnovna pismenost veoma upitna. Takođe, upotreba „pametnih uređaja“ dovodi do velikih nanosa strane leksike, ali i osiromašenja domaćeg vokabulara. Česta upotreba skraćenica, koje su pritom nepravilne i nepotrebne, te upotreba emotikona pri iskazivanju emocija, smanjuju potrebu za bogaćenjem rječnika, pravilnim odabirom izraza, ostvarenom komunikacijom u pravom smislu te riječi. Na greške nailazim kako na internetu, tako i u svom okruženju, u „živoj komunikaciji“ – naglasila je.

Takođe, primjećuje i anglizovanje izraza, te kako kaže, u praksi srećemo neki metajezik.

– Taj jezik nije ni srpski, a ni engleski, već nespretna mješavina ova dva jezika, sa ciljem da se onaj ko ga upotrebljava deklariše kao moderan, „fensi“ govornik, a zapravo je krajnji produkt toga jedna neprirodna, unakažena i na neki način pokondirena jezička tvorevina – dodaje.

Ipak, ono što primijeti kao alarmantno, je da su greške prisutne čak i u službenim, državnim dokumentima. 

– Postoji divna izreka koja kaže „Progovori da ti kažem ko si“ i ako se vodimo njome, jasno nam je da je svaki govornik tvorac svojih jezičkih sposobnosti, govorne i čitalačke kulture. Prateći evoluciju jezika, shvatamo da se ona nikada nije odvijala u idealnim uslovima, da je jezik konstantno nailazio na nedaće, ali da se uprkos tome uspio iskristalizovati do forme koju mi danas imamo. Zato je neophodno taj predložak, koji nam je ostavljen u amanet, valjano očuvati, unaprijediti ga, a nikako marginalizovati u korist drugih jezika – rekla je ona.

Ono što primjećuje je da i mladi i stari griješe podjednako, svako na sebi svojstven način.

– Kod starijih govornika, mahom onim iz ruralnih područja, prisutni su dijalektizmi i arhaizmi, dok su kod mlađih u upotrebi moderna jezička rešenja, neologizmi, ali u velikoj mjeri i žargon. Što se standardnog jezika tiče, smatram da je njegova upotreba u svim starosnim grupama i društvenim segmentima prožeta brojnim greškama – objasnila je.

Kao polaznu tačku i osnovni preduslov za bilo kakve promjene na planu jezičke pismenosti vidi poboljšanje statusa srpskog jezika u okviru obrazovnog i kulturološkog sistema.

– Elementarna pismenost trebala bi postati esencijalni dio nastavnog plana i programa ne samo u školi, već i u institucijama visokog obrazovanja. Ne mislim pri tom na to da se od prvog razreda osnovne pa do kraja fakulteta variraju poznata gramatička pravila, već da se jezik funkcionalno upotrebljava u različitim strukama, u onoj meri koju one zahtijevaju. Takođe, ključnu ulogu u opismenjavanju ima i čitanje, stoga je neophodno apelovati na ljude da svoje vrijeme troše kvalitetno, a knjiga je uvijek dobar izbor za to – rekla je ona.