Zajedno sa Stevanom Mijićem formirao je konjički klub, organizovao školu jahanja, osmislio oazu za životinje, mjesto za odmor...

Nedavno je ovdje održano takmičenje u parakonjaništvu, za djecu sa smetnjama u razvoju. Bilo je mnogo učesnika, a još više publike, posjetilaca.

"Na ideju sam, kako to uglavnom biva, došao sasvim slučajno. Stevan Mijić, moj prijatelj i kolega, izložio mi je svoj plan o formiranju konjičkog parka. Pitao me da li imam informaciju o praznom seoskom imanju, koje želi otkupiti ili iznajmiti. Imao sam konkretan i jasan odgovor. Imam ja. I tako smo počeli", ispričao nam je Jungić objašnjavajući kako su on i Stevan prije tri godine počeli da maštu pretvaraju u stvarnost.

"Smatrao sam to dobrom idejom, sa mnogo potencijala. Bio sam svjestan, možda manje nego sada, da su potrebni velika energija i mnogo rada", prepričava Branko Jungić okolnosti koje su uticale da slikarsku maštu dopuni motivima sela.

Na imanju, koje je nakon smrti njegovih djeda i bake više godina bilo pusto i prazno, bez ljudskih glasova, sada vrvi od života. Tu su konji, koze, kokoške... I mnogo djece, polaznika škole jahanja.

"Ovdje se uvijek nešto dešava, posebno vikendom i praznicima.

Izgradili smo kompletnu infrastrukturu za konje, dva poligona sa rasvjetom, renovirali štalu,  uredili staze za jahanje, travnjake za konje, zasadili mnogo zelenila...", priča Jungić pokazujući sedam konja rase holštajn, lipicaner, engleski punokrvni...

Na imanju je i 30 koza. Vrijednost ovdje urađenih poslova dostigla je 200.000 KM. Za Branka i Stevu to je veliki novac.

"Kupili smo konje, građevinski materijal i još ponešto, ali smo najviše uradili samostalno, uz pomoć prijatelja. Zidali smo, betonirali, gradili objekte, sjekli i sadili drveće... Želimo organizovati proizvodnju zdrave hrane, humusa, đubriva za prihranu povrća", objašnjava Jungić svakodnevne aktivnosti na imanju u Romanovcima.

On kaže da je ova inicijativa prepoznata u lokalnoj zajednici, u Gradišci i Laktašima, ali i od republičkih institucija.

"Bez njihove pomoći teško bismo mogli naprijed. Imamo mnogo ideja. Ohrabreni smo i odlučni da nastavimo. Najvažnije smo prebrodili, a to je početak, koji je i ovdje bio najteži. Sada više nema povratka, samo naprijed", smatra Branko Jungić, slikar sa dušom sela, kojem se vratio i gdje diše punim plućima, slika i uzgaja konje.