Studija koja je obuhvatila muškarce koji žive sjedilačkim životom i umjereno su vozili bicikl u okviru istraživanja pokazuje da učinak vježbanja na zdravlje zavisi od toga jedete li i kada. Uopšte svako vježbanje poboljšava vaše zdravlje. Ali nedavno istraživanje pokazuje da različiti ljudi na slične vježbe reaguju drukčije. Čak i kad svi obave jednake vježbe nekima to više koristi ili izgube više na težini ili uspostave veću kontrolu nad šećerom u krvi.

Većina stručnjaka vjeruje da naša genetika, prehrana, fizička sprema, temperament i drugi aspekti naših života djeluju zajedno kako bi odredili kako naše tijelo reaguje na vježbanje. Ali neki naučnici posumnjali su da vrijeme obroka takođe igra ulogu.

Mišićima izloženim naporu treba gorivo uglavnom u obliku šećera ili masti. Izvor tog goriva može biti naš zadnji obrok kad šećeri i masti iz njega stignu u krvotok ili masno tkivo, odnosno šećeri koje je naše tijelo ranije "uskladištilo". Uskladištene masnoće mogu biti problem ako takvog tkiva sakupimo previše. Masni mišići ne reaguju dobro na inzulin koji usmjerava šećer iz krvi u mišiće.

Kao rezultat toga višak masnoća može pridonijeti rezistenciji inzulina, povišenom šećeru u krvi i povećanom riziku za dijabetes tip 2 te druga metabolička stanja. Naučnici sa Univerziteta Bath u Engleskoj proučili su može li vrijeme obroka uticati na to koliko se masnog tkiva sagori tokom vježbanja, što bi moglo objasniti zašto neki sagore više masnog tkiva tijekom vježbanja, a neki manje.

Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 30 pretilih muškaraca koji žive sjedilačkim životom. Nakon što su analizirali njihovu fizičku spremu i osjetljivost na inzulin, podijelili su ih u tri grupe.

Prva je nastavila da živi nepromijenjenim sjedilačkim načinom života, druge dvije počele su vježbati pod kontrolom tri puta sedmično vozeći sobni bicikl umjerenim tempom uz praćenje srčanog ritma i količine masnoća i šećera koje bi potrošili. Jedna grupa dva sata prije vježbanja popila bi šejk, a druga placebo napitak sličnog okusa koji nije imao nimalo kalorija, odnosno ta je grupa "pedalirala" na prazan želudac ne znajući to. Nakon vježbanja svaki ispitanik dobio bi suprotni napitak od onog prije vježbanja. Program je trajao šest sedmica.

Kao što se moglo očekivati, kod grupe koja je nastavila živjeti sjedilačkim životom ništa se nije promijenilo, dok su druge dvije grupe poboljšale svoju fizičku spremu i smanjile obim struka, iako ih nije mnogo izgubilo na težini. Utvrđeno je da su oni koji su "pedalirali" na prazan želudac potrošili dvostruko više masnih zaliha od onih koji su popili kalorični napitak prije vježbanja. Svi su ispitanici potrošili otprilike istu količinu kalorija vježbajući, ali kad nisu prvo jeli, više tih kalorija bilo je iz masnog tkiva.

Kod njih je uočeno i veće poboljšanje u osjetljivosti inzulina. Rezultati studije sugerišu da se više može "izvući" iz vježbanja bez jačanja njegovog intenziteta ili trajanja ako to činite prije doručka, kaže profesor Havijer Gonzales sa Univerziteta Bath, koji je objavio studiju čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism.