Pakistan je posebno ljut zbog prijetnje IWT-u i upozorio je Indiju da će se svaki poremećaj u opskrbi vodom smatrati "činom rata", dodajući da je spreman odgovoriti "punom snagom u cijelom spektru nacionalne moći".

IWT, prekogranični sporazum o vodama koji dvjema zemljama omogućuje dijeljenje vode koja teče iz sliva Inda, preživio je oružane sukobe i gotovo stalne napetosti između Indije i Pakistana tokom proteklih 65 godina. Iako je Indija bila blizu suspenzije sporazuma 2019. godine, nije ga provela.

Potpisan 1960. godine, porijeklo IWT-a seže do augusta 1947. godine, kada je završila britanska kolonijalna vlast nad Indijskim potkontinentom, a Indija i Pakistan postali su dvije odvojene suverene države. Indija je gornji priobalni dio (uzvodno), dok je Pakistan donji priobalni dio, što znači da Indija ima kontrolu nad tokom rijeke, piše Al Jazeera English.

Budući da se obje zemlje oslanjaju na vodu iz šest rijeka sliva Inda za navodnjavanje i poljoprivredu, potpisale su sporazum pod nazivom Sporazum o mirovanju kako bi nastavile dopuštati protok vode preko granice. Kada je Sporazum o mirovanju istekao 1948. godine, Indija je zaustavila protok vode prema Pakistanu iz svojih kanala, što je izazvalo hitnu potrebu za pregovorima o podjeli vode.

Nakon devet godina pregovora pod posredovanjem Svjetske banke, bivši pakistanski predsjednik Ayub Khan i bivši indijski premijer Jawaharlal Nehru potpisali su Sporazum o unutarnjem vodnom prometu [PDF] u septembru 1960. godine. Ugovor daje Indiji pristup vodama triju istočnih rijeka: Ravi, Beas i Sutlej.

Pakistan, zauzvrat, dobiva vode triju zapadnih rijeka: Inda, Jheluma i Chenaba.

Indija može koristiti zapadne rijeke za proizvodnju hidroelektrične energije i za ograničenu poljoprivredu, ali ne može graditi infrastrukturu koja ograničava protok vode iz tih rijeka u Pakistan ili preusmjerava tu vodu.

Što bi suspenzija ovog ugovora značila za Pakistan?

To predstavlja prijetnju Indije da bi, ako i kada odluči, mogla ograničiti protok vode iz Inda, Jheluma i Chenaba u Pakistan. To ne znači da Indija planira odmah ograničiti taj protok.

Čak i da želi, malo je vjerovatno da bi Indija mogla odmah zaustaviti protok vode iako je obustavila svoje sudjelovanje u ugovoru.

To je zato što Indija ima izgrađene uzvodne rezervoare na zapadnim rijekama, ali njihov kapacitet skladištenja ne može zadržati dovoljno količina vode da u potpunosti zadrži vodu iz Pakistana. Također je sezona visokog protoka kada se led s ledenjaka topi između maja i septembra, održavajući razinu vode visokom.

"Zapadne rijeke dodijeljene Pakistanu nose vrlo visoke protoke, posebno između maja i septembra. Indija trenutno nema infrastrukturu za skladištenje ili preusmjeravanje tih tokova u velikim razmjerima", rekao je za Al Jazeeru Hassaan F. Khan, docent urbane i ekološke politike i studija okoliša na Univerzitetu Tufts u Sjedinjenim Američkim Državama.

Međutim, ako bi Indija pokušala zaustaviti – ili smanjiti – protok vode, Pakistan bi mogao osjetiti posljedice u sezonama kada su vodostaji niži. Pakistan se uvelike oslanja na vodu iz zapadnih rijeka za svoju poljoprivredu i energiju. Pakistan nema alternativne izvore vode.

Pakistan ima uglavnom agrarnu ekonomiju, a poljoprivreda doprinosi 24 posto bruto domaćem proizvodu (BDP) zemlje i 37,4 posto zaposlenosti, prema najnovijem pakistanskom ekonomskom istraživanju objavljenom 2024. godine.

Statistički ured zemlje kaže da je većina stanovništva direktno ili indirektno ovisna o poljoprivrednom sektoru. Prema Svjetskoj banci, trenutno stanovništvo zemlje iznosi oko 247,5 miliona.

Ima li Indija ovlast suspendirati ovaj ugovor?

Iako je Indija proglasila obustavu ugovora, pravni stručnjaci kažu da ne može jednostrano suspendirati ugovor.

"Indija je upotrijebila riječ obustava i u ugovoru ne postoji takva odredba koja bi ga 'držala u obustavi'“, rekao je za Al Jazeeru Ahmer Bilal Soofi, pakistanski advokat. Ugovor se može mijenjati samo uzajamnim dogovorom stranaka.

"On također krši običajne međunarodne zakone koji se odnose na gornje i donje priobalne dijelove, gdje gornji priobalni dio ne može zaustaviti obećanje vode za donji priobalni dio", rekao je Soofi.

Anuttama Banerji, politička analitičarka sa sjedištem u New Delhiju, rekla je za Al Jazeeru English da bi ugovor mogao nastaviti važiti, ali ne u svom sadašnjem obliku.

"Umjesto toga, bit će predmet 'revizije', 'pregleda' i 'modifikacije' - sve tri znače različite stvari - s obzirom na to da noviji izazovi poput iscrpljivanja podzemnih voda i klimatskih promjena nisu bili obuhvaćeni izvornim ugovorom", rekla je Banerji.

"U načelu, jednostrana suspenzija bilateralnog ugovora može se osporiti kao kršenje međunarodnog prava", rekao je Khan, docent Univerzitetu Tufts, za Al Jazeeru.

Međutim, provedba ovoga je komplicirana, dodao je Khan.

"Ugovor o vodama Inda je bilateralni sporazum bez određenog tijela za provedbu. Iako Svjetska banka ima ulogu u imenovanju neutralnih stručnjaka i arbitara, ona nije tijelo za provedbu", kazao je.

Khan je objasnio da ako Pakistan želi tražiti pravnu zaštitu, to bi vjerojatno bilo putem međunarodnih foruma poput Međunarodnog suda pravde (ICJ).

"U praksi, glavni troškovi za Indiju bili bi reputacijski i strateški: potkopavanje njene slike kao aktera temeljenog na pravilima, posebno s obzirom na njen vlastiti status nizvodne priobalne zemlje na drugim prekograničnim rijekama", pojasnio je Khan.