Ova su pitanja nedavno postavile aktiistkinje okupljene oko inicijative “Građanke za ustavne promjene”, koje podsjećaju da statistike svjedoče da virus korona gotovo podjednako npada i muškarce i žene, ali da su žene u BiH češće kolateralna šteta epidemije.

Kako u svom autorskom tekstu navodi aktivistkinja i istraživačica Lejla Gačanica, ene su u doba korone češe izložene porodičnom nasilju i teže dolaze do pomoći i podrške, ćene nose srazmjerno veći teret u zdravstvu, medijima, trgovini, obrazovanju, gdje je i inače zaposlen veči broj žena nego muškaraca, pogoto na niže rangiranim i slabije plaćenim radnim mjestima.

Poseban problm je neplaćeni kućni rad, koji se u doba epidemije i kućne izolacije povećava i u pravilu pad na ženska pleća.

– Sav teret kućanog rada je sada, uz plaćeni rad od kuće, na ženama, uz brigu o obrazovanju djece, koja uče onlajn od kuće. Dakle, nema sumnje da trenutna kriza pogađa žene drugačije u odnosu na muškarce – navodi Gačanica.

Ona podsjeća da je talas otkaza zbog  korona krize pogodio uglavnom grane privrede u kojima je dominantna ženska radna snaga, poput ugostiteljstva, trgovine i prerađivačke industrije.

– Mjere za zaštitu i podsticanje ekonomije moraju biti inkluzivne za žene. Kad žene imaju manju moć donošenja odluka od muškaraca, bilo u domaćinstvima ili u vladi, tada je manje vjerovatno da će potrebe žena biti zadovoljene. U epidemiji i izolaciji, neophodna nam je društvena solidarnost – poručuje autorka i podsjeća da je i veliki broj maski za zaštitu od vrusa proizveden ženskim rukama, u kućnoj radinosti, volonterski.