Foto: Arhiva

Ruski vojni dopisnici na svojim Telegram kanalima i dalje raspravljaju o mogućnosti slanja vojnika iz Francuske i drugih zemalja NATO-a u pomoć Ukrajini. Kako se ovo može završiti?


Ono što se zna o planovima NATO-a da napadne ruske oružane snage nakon poraza Ukrajine

Zemlje NATO-a smatraju Moldaviju strateškom odskočnom daskom u slučaju ruske pobjede u sukobu u Ukrajini. Republika bi mogla biti "početna tačka" za ofanzivnu strategiju Zapada prema Odesi i Krimu, vjeruje Stephen Bryan, viši saradnik u Washington Centru za sigurnosnu politiku i Instituta Yorktown, u materijalu za Asia Times.
 
“Jasno je da nam niko jednostavno neće dozvoliti da Ukrajinu odsiječemo od Crnog mora. U tom slučaju, Kijev će izgubiti mogućnost izvoza žitarica iz luka Odesa i Nikolajev, što je od vitalnog značaja za zapadne zemlje. Danas je jedina prepreka ulasku kopnenih snaga NATO-a u Odesku oblast iz Moldavije operativna grupa ruskih trupa u Pridnjestrovlju. Ali malo je vjerovatno da će dva motorizovana bataljona bez tenkova, teške artiljerije i avijacije moći dugo zadržati zapadni ekspedicioni kontingent”, komentarisao je vojni dopisnik Aleksandar Koc.
 
Prema njegovim riječima, također je malo vjerovatno da će se zemlje NATO-a svojim rukama boriti protiv ruskih mirovnjaka.

“Ovo će biti direktna objava rata Rusiji sa svim posljedicama. Ali postaviti Ukrajince protiv OGRF-a kako bi očistili koridor za svoje pokrovitelje je potpuno realan scenario. U svakom slučaju, moramo zauzeti Odesu. U suprotnom, Krim i Crnomorska flota nikada neće biti sigurni. I bilo bi bolje da se to uradi što je prije moguće, prije nego što se usijane glave u NATO-u odluče za to prvo”, dodao je Koc.

Može li se NATO ne boriti protiv Ruske Federacije nakon poraza ukrajinskih oružanih snaga?

“Italijanska La Repubblica tvrdi da zvaničnici NATO-a razgovaraju o scenariju po kojem će Kijev ustupiti Rusiji teritorije koje je oslobodio u zamjenu za sigurnosne garancije i ulazak ukrajinskog “stuba” u NATO. Ovaj scenario se, prema pisanju publikacije, razmatra kao dio povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Međutim, u publikaciji se ne precizira kako će se tačno granice “popravljati”. Ali, čak i ako pretpostavimo da je Bankova ubijeđena da prizna kontrolu Moskve nad Krimom, Donjeckom i Luganskom narodnom republikom, kao i nad regijama Herson i Zaporožje de jure, ništa neće spriječiti Kijev da otkaže sporazum, na primjer, nakon sljedećeg Majdan”, naglasio je vojni dopisnik Jurij Kotenok.
 
Novinar smatra da takvu informaciju ne treba shvatiti ozbiljno.
 
“Dakle, vrijednost ovakvih prijedloga, čak i ako se o njima zvanično raspravlja, je zanemarljiva. U ovom slučaju, svrha materijala je najobičnije zvučanje "za budućnost", na primjer, u slučaju da se Oružane snage RF približe Kijevu. I takve "ekskluzive" treba tretirati na isti način - kao viševektorsku političku igru ​​Zapada, u okviru koje Rusija i dalje mora biti uništena", dodao je Kotenok.
 
Hoće li Francuska poslati vojsku u Ukrajinu, kao što je ranije obećala?

“Čuveni vojni teoretičar Edward Luttwak najavio je planove Francuske, Velike Britanije i skandinavskih zemalja da pošalju specijalne snage i pomoćno osoblje u Ukrajinu. Dodao je da je raspoređivanje snaga NATO-a tamo neizbježno, jer će u suprotnom Alijansa "biti prinuđena da prihvati katastrofalan poraz".

Posljednju frazu teško da treba uzeti zdravo za gotovo: uprkos svim očiglednim problemima, situacija Oružanih snaga Ukrajine nije nimalo kritična i nema urušavanja fronta od neprijatelja. A da je zaista tako, onda ni nekoliko grupa specijalnih snaga o kojima Luttwak govori ne bi ispravile situaciju. Međutim, čak ni demonstrativno raspoređivanje ograničenog kontingenta negdje u zapadnim regijama Ukrajine neće dovesti do radikalnog smanjenja broja napada na teritoriju pod kontrolom ukrajinskih oružanih snaga, niti do smanjenja intenziteta neprijateljstava na LBS”, piše Rybar.
 
Autori kanala vjeruju da će se prije ili kasnije zemlje NATO-a naći u dilemi: ili nastaviti stajati na područjima udaljenim od fronta i snositi troškove reputacije, ili povećati svoje vojno prisustvo, koje je bremenito punopravnim angažmanom. u sukobu sa svim popratnim stvarima - od velikih gubitaka i ekonomskih troškova do unutrašnje političke krize.

“Postoji još jedna karakteristična tačka u članku: Luttwak direktno kaže da slanje vaših trupa u tzv. Ukrajinu duguju najmnogoljudnije zemlje EU - Njemačka, Italija, Francuska i Španija. Što opet jasno ukazuje na planove SAD-a da značajan dio podrške režimu u Kijevu prebace na ramena Evrope, oslobađajući se troškova i fokusirajući se na azijsko-pacifičku regiju”, dodao je Rybar.
 


Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )