Napisala je ovo na svojoj Fejsbuk stranici Sanela Ikanović kandidat DEMOS za odbornika u Banjalučkoj skupištini.

Ona je na svom blogu pod nazivom „Prvi put na izborima - Šta očekujem i želim postići i kako se osjećam kao kandidat druge/muslimanske nacionalnosti u DEMOS-u?“, napisala o problemima sa kojim se susretala, ali i sa njenim planovima u budućoj političkoj karijeri.

-Tema nacionalnosti još uvijek prati naše društvo iz nekih loših vremena i koliko god se mi trudili da se izdignemo iznad ovoga, ono nas vuče dole. Imam osjećaj da društvo, još uvijek pod uticajem prošlosti, ograđuje, deklariše i dijeli ljude, da želi da nas stavi u “torove” i da tu ostanemo. Čak i oni koji bi željeli da se otrgnu od tog osjećaja ne mogu, jer je uticaj previše snažan. E pa, ja ne mogu i ne želim u “tor”. Ja želim da to prevaziđem - poručila je Ikanovićeva.

Rekla je da je sa kandidaturom doživjela pitanja, čuđenja ali i osude zbog svog izbora. I od strane Muslimana i od strane Srba u Banjaluci.

-Rođena u Banjaluci. Tu sam odrasla, školovala se i provela ratni period u banjalučkoj Gimnaziji, generacija 92. – 96, prava ratna generacija. Uprkos tome, živjela sam i družila se sa svim ljudima ovog grada. Ističem ljudima, jer ja ljude djelim na ljude i neljude, i na taj način i biram svoje okruženje. Živim i družim se sa svojim prijateljima i muslimanima i srbima i hrvatima. Idem na slave, Božiće, Uskrse, i ugošćujem svoje prijatelje za Bajrame.  Nažalost, naše drušvo još uvijek ima rane, ne samo rane iz prošlog rata, nego rane koje se povlače iz Drugog svjetskog, Prvog svjetskog, balkanskih radova i ko zna odakle još.  Dok kad više - napisala je Sanela Ikanović.

Upitala je kada ćemo postati drušvo koje odvaja ljude i neljude, a prihvata sve druge?

-Zato ja jesam tu.  Smatram da je ovo mjesto gdje ljudi svoju politiku ne grade na nacionalnoj retorici, nego na napretku, kako privrednom tako i ekonomskom. Ovdje sam upoznala divne ljude, posebno žene, muškarci neka se ne ljute, gdje sam vidjela toliko toplote i ljudskosti, da su me ostavile bez riječi. Ovdje su me ljudi prihvatili, ne kao Muslimanku, nego kao stručnog čovjeka, koji može i ima snage da nešto kaže.

Sa druge strane, nažalošt, vidim da postoji veliki disbalans u dijelovima grada gdje većinski živi muslimansko stanovništvo.  Dijelovi grada koji nikad nisu imali svog zastupnika u Gradskoj skupštini - istakla je Ikanovićeva na svom blogu.

Kaće da dijelovi grada iz kojeg ona potiče, kao i njeni roditelji i njihovi pretci su zaboravljeni, misliće prije svega na Mejdan, Pobrđe, Trla, Hiseta, Šeher, Novoselije.

-Da ne kažem “što južnije, to tužnije”. Pričamo o 21. vijeku, modernim, pametnim, digitalnim rješenjima, a ljudi godinama nemaju riješenu kanalizaciju. Šeher je pun sepčtičkih jama. Ulice, prave mahalske, uske, bez trotoara, a rasvjeta predstavlja misaonu imenicu. Na plažama u Šeheru neuređeno, a Suturlija kao prašuma. Stalno slušam kako se priča o razvoju sela. Neka, i treba tako. Ali ova naselja su dio grada. Na svega 1 do 2 km od centra grada. Iz Šehera mi kažu da ni jedan zahtjev, od rata, nije prezentovan, a kamoli usvojen u Gradskoj skupštini.

Zato jesam tu. Da konačno pokušam da kažem da i mi živimo u ovom gradu. Našem gradu. Želimo da radimo, osnivamo porodicu, školujemo djecu, i ostarimo ovdje. I ne želimo i nećemo otići.  Naravno, to podrazumjeva uslove života dostojne čovjeka. Ne Muslimana, Srbina ili Hrvata, već čovjeka - poručila je Sanela Ikanović.