Svijet
12.03.2023.
14:06
Stratfor i RAND o najcrnjem scenariju: Rusija sprema udar na veliku bazu u Europi? NATO mora da odgovori
Izvor: Jutarnji list
0
Foto: Telegram
Rat u Ukrajini ušao je u period pozicionog, uglavnom statičnog rata bez većih promjena jer sve je izvjesnije neće biti obimnije ofanzive.
Branioci pokušavaju da iscrpe napadačke snage pripremajući nove jedinice i uvođenjem novog naoružanja.
Vojni ekspert Robert Barić rekao je u Globusu da bi ljeto moglo biti trenutak ukrajinskog udara, sa centralnim udarom prema Zaporoškoj oblasti kako bi se presjekao kopneni most od Rusije do Krima. Bitka za Bahmut, čiji vojni značaj ne predstavlja moguću prekretnicu, od stratega se pretvorila u mitologa, a racionalno razmišljanje više ne važi za nju: Rusija mora da je osvoji, a Ukrajina mora učiniti sve što je u njenoj moći da to učini. što teže.
Ključni dani načelnika ruske vojske
Ozbiljni vojni analitičari upozoravaju da aktuelnom komandantu ruskih snaga Valeriju Gerasimovu ističe rok od tri mjeseca u kojem mora da postigne uspjeh, pa je otvorena diskusija kako bi general mogao da zadrži svoju funkciju. Čini se da je najjednostavniji odgovor – eskalacija sukoba, što bi moglo kohezivno da utiče na unutrašnjepolitički nivo u Rusiji, konačna potvrda da je u ratu sa NATO. Tri su najčešće pominjana scenarija moguće eskalacije ruske agresije na Ukrajinu: kijevske snage napadaju rusku teritoriju oružjem koje su dobile od Zapada; Moskva napada lokacije kroz koje prolazi zapadna vojna pomoć Ukrajini; otkriva se da Peking/Peking šalje oružje u Moskvu.
Suprotstavljajući se završnim dokumentima na posljednjim sastancima G20, NR Kina je demonstrirala podršku Rusiji, što bi moglo da kulminira posjetom predsednika Si Đinpinga Moskvi ovog proljeća, o kojoj bruje ruski mediji. Za nadati se da će odluka Pekinga biti trezvena i neideološka i da će Mandarin Si staviti na sto ocjene koje govore da Rusija nema snage za ofanzivu ni kineskim oružjem, jer joj nedostaje profesionalna, motivisana armija za to - plaćenici i mobilisani nisu dovoljni, a ovo drugo je najveća lišavanje morala. Važna komponenta kineske slagalice je mogućnost da se isporuka oružja Rusiji, koje će se koristiti u kinetičkom sukobu, iskoristi kao test prije invazije na Republiku Kinu na Tajvanu.
Kineski prodor u Evropu
Čejs Blazek u Stratforu piše da bi se NR Kina na taj način aktivno uključila u pokušaj promjene granica u Evropi, što bi imalo dalekosežne posljedice po ukupne odnose Pekinga i većine evropskih zemalja: pitanje je na čijoj je strani Srbija. a Mađarska bi uzela. Kina je posljednji put učestvovala u sukobu u Evropi tokom Prvog svjetskog rata kada je poslala 140.000 nevojnih učesnika u sastavu britanskih snaga. U ovom scenariju ističe se još jedna nepoznanica – moguća želja SAD da procjeni vrijednost kineskog naoružanja u kinetičkom sukobu, što bi bilo dragocjeno za procjene budućih potencijalnih sukoba.
Ako kinesko oružje donese superiornost agresoru i dovede u pitanje odbranu Ukrajine, nije isključeno da će SAD zaključiti da je vrijeme za udar na napadačke snage. Onda, draga deco, spakujte svoje dragocjenosti i nadajmo se da će planeta preživjeti. Kakve, ne znam. Prva dva scenarija su vjerovatnija i na prvi pogled manje prijetnja jer se može zaključiti da bi odgovor obje strane ostao u domenu konvencionalnog sukoba. Prethodna doktrina Rusije i NATO-a bila je jednostavna i razumljiva: svakako izbjeći prelivanje rata van granica Ukrajine (iako Moskva djeluje destabilizujuće prema Moldaviji, za sada neuspješno).
Lančana reakcija
Prijetnja je u domenu lančane reakcije, jer NATO mora da reaguje na napad Rusije, a sumnja je da li će odgovor smatrati dovoljnim i u kojoj mjeri će Moskva biti spremna poslije reakcije da zaustavi niz napada, a ne da odgovarati. Rusija može da izvrši napad na transportne rute kojima oružje stiže do Ukrajine u članicama NATO, može da napadne baze u tim zemljama ili čak, kako u analizi ocjenjuje istraživački centar RAND, da izvrši napad na bazu Ramštajn.
Odlučujući momenat je da se izbjegne treći element u lancu, reakcija na reakciju, gdje će političke poruke i osmišljavanje vojne akcije kao signala igrati ključnu ulogu, kao i komunikacija između Moskve i Vašingtona (Pekinga?). Nevolja je u tome što je Zapad potrošio većinu svojih nevojnih odgovora kao što su sankcije, što je dodatna žrtva.
Naučni centar RAND, blizak američkom Ministarstvu odbrane, kaže da bi eskalacija mogla biti podsticaj za diplomatski angažman. Na primjer, ruski napad na jedan od satelita članica NATO-a vjerovatno bi izazvao široku osudu čak i od zemalja koje su ranije izbjegavale da osude ruske akcije u Ukrajini (posebno Indije), uzimajući u obzir rizike po kosmičke aktivnosti svih nacija koje predstavljaju napada i svake dalje eskalacije u svemiru. Tako bi se Kremlj našao pod novim pritiskom na međunarodnom planu, što bi NATO mogao da iskoristi za jačanje ekonomskog i diplomatskog pritiska na Moskvu da okonča rat u Ukrajini.
Blazek u Stratforu ističe da je NR Kina mogla da vjeruje da bi čak i nagovještaj uzimanja na rusku stranu mogao da bude podsticaj za Zapad da pokrene diplomatske korake koji bi doveli do mirovnih pregovora. Malo vjerovatno zbog konfrontacionog stava SAD i NR Kine. Svaka ideja o pregovorima propada, piše RAND, ako ruski napadi izazovu vojne i civilne žrtve među članicama NATO-a. Isto tako, u Pekingu bi mogli da smatraju da bi čak i najava isporuke naoružanja uticala na Moskvu da odustane od razmišljanja o upotrebi nuklearnog oružja. Ovo je upitno, posebno ako ukrajinski napad zapravo dovodi u pitanje rusku kontrolu nad Krimom.