Još se pamti kako je lani, u kampanji za predsjedničke izbore na kojima je pobijedio u prvom krugu, u predizbornom spotu doslovno izašao iz hladnjaka. U domu neke prosječne obitelji, žena je otvorila hladnjak iz kojega je iskoračio Vučić deklamirajući: “Važno mi je doprijeti do svakog građanina Srbije. Mnogo toga je ostalo za napraviti. Potrebno nam je još cesta, pruga i tvornica…”

 

Vučić je slično učinio i ovoga puta. S tim da je jednoj stvarnoj obitelji iz Leskovca pozvonio na vrata i ušao im u stan. Ženi je uručio buket cvijeća pa s njom i njezinim suprugom sjeo za stol na kojemu je već čekala “meza” za “neočekivanog gosta”. Nakon kurtoaznog “lijepo vam je ovdje”, tumačio im je kako je bio “beskrajno sretan” kada je saznao da su baš oni odlučili ostati u Srbiji, umjesto da odsele u Njemačku.

 

U svojim nastupima Vučić barata svim raspoloživim alatima iz seta političkog populizma. Osim što je onim Leskovčanima banuo u stan, u aktualnoj kampanji kod jedne je obitelji u nekom selu topio čvarke, pekao je palačinke za neku inozemnu delegaciju, ugostivši košarkaške reprezentativce Srbije pred njima je tehnicirao loptom… Novac dijeli na sve strane – umirovljenicima, studentima i srednjoškolcima. U jutarnjem programu jedne komercijalne televizije gostovao je nakon transrodne prostitutke, a u jednom predizbornom spotu pojavio sa sa svojim “dvojnikom”. Problem s tim spotom (i cijelom kampanjom) jest u tome je što je sniman u zgradi predsjedništva, iako ovo nisu predsjednički izbori niti je Vučić kandidat na parlamentarnim izborima. Formalno, on čak nije ni predsjednik Srpske narodne stranke.

 

 

 

A odgovor na pitanje kako to može, glasi: zato jer može. U pitanju je apsolutna vlast koju je uspostavio u Srbiji.

 

“Stvari treba gledati od njegovog ulaska u vlast 2012. godine i postupnog osvajanja apsolutne vlasti”, kaže nam komunikacijski stručnjak Gordan Turković.

 

“Poanta priče je da SNS kontrolira sve aspekte društva u Srbiji i 95 posto tamošnjih medija. Možemo komentirati kako izgledaju te predizborne kampanje, kako izgledaju njegovi spotovi, ali sve to treba promatrati iz aspekta apsolutne vlasti. Da je nema, teško da bi snimao spotove u kojima izlazi iz frižidera ili ulazi u stan obitelji iz Leskovca. Situacija je zapravo posve drukčija i kad se maknete iz Beograda vidite kako ljudi teško žive u ostatku Srbije i da je to što Vučić ističe u tim spotovima daleko od istine. No, zbog kontrole koju ima nad čitavom državom, Vučić i SNS mogu u kampanji naprosto raditi i govoriti što god žele”, objašnjava Turković.

 

On smatra bespredmetnim razgovarati o sadržaju Vučićeve i SNS-ove kampanje zna li se kakvo je društveno stanje u Srbiji. Po tom pitanju, kaže, treba biti realist.

 

“Vučić kontrolira sve – od vlasti u najmanjem mjestu do one u državi, od velikih državnih firmi do dijela privatne ekonomije. Stoga može birati i smjer koji hoće, pa tako i populistički. Može biti još stotinu tisuća afera, ali dok je tolika kontrola u tako zarobljenoj državi, neće biti pomaka”, rekao je Turković.

 

Komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček smatra da Vučić jako dobro koristi različite retoričke taktike tipične za populističke političare.

 

“Rekla bih da Vučić pripada tribunskom populizmu, onoj vrsti populizma koja se bazira na karizmatičnosti i liderstvu jednog čovjeka. Takav je, primjerice, Donald Trump. Za razliku od one druge vrste populizma u kojoj se populizam dominantno manifestira kroz stranačku pripadnost i isticanje različitosti stranke u odnosu na vladajuće elite, Vučić pripada onoj vrsti populizma koji se temelji na vještinama i karizmatičnosti jednog vođe. On sam koristi različite taktike kako bi podilazio publici i govorio im ono što žele čuti. Za njega je karakterističan performans kojim sebe prikazuje kao običnog čovjeka i ima snažan antiintelektualni pristup političkom diskursu. Kod njega nema pretjeranog mudrovanja. On peče palačinke, ljudima ulazi u domove, bavi se nekim svakodnevnim stvarima i ljudima poručuje “jedan sam od vas”. No svi ti njegovi performansi su komični. Kod njega nema namjere da bude komičan, ali izaziva takav efekt. S druge strane, ti njegovi performansi imaju i drugu funkciju – diverziju. Ako predsjednik peče palačinke, građani će zaboraviti na probleme u pravosuđu, gospodarstvu i tako dalje. Dakle, kad postoje problemi o kojima ne želi govoriti, Vučić radi diverziju i peče palačinke. To su sve taktike kojima se približava običnom čovjeku. Smanjivanje distance između vlasti i naroda je okosnica njegovog populizma”, rekla nam je Kišiček.

 

Ljudima je očito slika važnija od same riječi, a Vučić se u tome pokazuje iznimno vještim. Kišiček kaže da je on jako dobro procijenio biračko tijelo.

 

“Već godinama je na vlasti i godinama govori da će nešto napraviti, a ništa se ne mijenja, ali on i dalje biva prihvatljiv, valjda zato što dobro pogađa što njegovim biračima treba. A to je, ponavljam, snažan antiintelektualni pristup. Čak i kada ne uspije nešto učiniti, ostaje njegova poruka: “Ja sam samo jedan od vas, običan čovjek”. I to mu očito prolazi. Naravno, ne kod svih, ali kod kritične mase biračkog tijela svakako da”, istaknula je Kišiček dodajući da je vučićevski način komunikacije u predizbornoj kampanji u Hrvatskoj još uvijek nezamisliv.

 

 

 

Otvara li Rusija preko Srbije novu frontu na Balkanu? Božo Kovačević: Vučić je u tragičnoj, bezizlaznoj situaciji

 

Turković napominje da je populizam legtimina taktika.

 

“Sjetimo se pokojnog Milana Bandića. A Vučić je specifičan jer drži apsolutnu kontrolu u državi. Možda mu je najbliži primjer za usporedbu Viktor Orban. Neki populisti dobiju komad vlasti, neki brzo padnu s vlasti, a on ima potpunu vlast. Iz prvih je redova gledao kako pada Slobodan Milošević, gledao je s tribina kako je s vlasti pao i Boris Tadić… Učio je na njihovim greškama, naučio je da ih ne ponavlja i u svemu što radi je brutalan. Ali, ponavljam, kod Vučića je kontekst takav da može činiti što hoće. Njegov populizam je takav da stalno govori kako je srpski BDP veći od hrvatskog, a naši ga ekonomisti odmah pobiju. Svaki put kad upadne u problem povuče teme iz prošlosti, posebno odnos s Hrvatskom i pitanje Kosova. A u isto vrijeme situaciju na Kosovu ne rješava jer zna da mora igrati i na stranu Europske unije i na stranu Istoka. A Kosovo mu je bomba u njedrima za koju zna da će kad-tad puknuti”, kazao je komunikacijski stručnjak Gordan Turković.