Šta bi se desilo ukoliko Rusija napravi dodatni korak, pa nakon “rubljizacije” sklopi “dil” sa Kinom i drugim članicama BRIKS-a, te napravi novu rezervnu svjetsku valutu koja bi zamijenila dolar kao glavno platežno sredstvo u međunarodnoj trgovini? Da li Amerika postaje zemlja proleterska? Dileme su ovo koje bi, ukoliko se u nekoj bliskoj budućnosti ostvare, mogle iz korijena da promijene globalni finansijski poredak kakav smo do sada poznavali, ali i do temelja uzdrmaju ekonomske temelje SAD, jedne od najvećih svjetskih sila, u svakom pogledu.

 

Prvo upozorenje je već stiglo iz Međunarodnog monetarnog fonda, iz kog je poručeno da finansijske sankcije bez presedana uvedene Rusiji prijete da postepeno umanje dominaciju američkog dolara u svjetskoj trgovini i dovedu do fragmentiranja međunarodnog monetarnog sistema.

 

Ukazala je na ovo Gita Gopinat, prva zamjenica generalnog direktora MMF-a, u intervjuu za “Fajnenšel tajms”, ocjenjujući da bi sveobuhvatne mjere koje su zapadne zemlje uvele Rusiji nakon napada na Ukrajinu, pa i ruskoj Centralnoj banci, mogle da podstaknu pojavu malih valutnih blokova zasnovanih na trgovini između zasebnih grupa zemalja.

 

- Dolar bi ostao glavna globalna valuta čak i u tom ambijentu, ali je fragmentacija na mikronivou sasvim moguća. Već vidimo da neke zemlje pregovaraju o valuti u kojoj će plaćati uzajamnu trgovinu - rekla je ona.

 

“Fajnenšel tajms” navodi da Rusija godinama nastoji da smanji svoju zavisnost od dolara, te da se ta kampanja ozbiljno ubrzala nakon što su SAD uvele sankcije u znak odmazde 2014. zbog pripajanja Krima Rusiji.

 

Gopinat je rekla da će veća upotreba drugih valuta u globalnoj trgovini dovesti do dalje diverzifikacije sredstava u deviznim rezervama nacionalnih centralnih banaka.

 

- Zemlje imaju tendenciju da akumuliraju rezerve u valutama kojima trguju sa ostatkom svijeta i u kojima pozajmljuju sredstva od ostatka svijeta, tako da može doći do postepenog trenda okretanja ka drugim valutama - dodala je ona.

 

Dominacija dolara, po njenom mišljenju, vjerovatno neće biti dovedena u pitanje u srednjem roku,  napomenuvši da je udio američkog dolara u međunarodnim rezervama pao sa 70 na 60 procenata u posljednje dvije decenije, pri čemu se povećava udio drugih valuta kojima se trguje, sa australijskim dolarom na čelu.

 

Ona je zaključila da će rat takođe podstaći usvajanje digitalnog novca, od kriptovaluta do stabilnih koina i digitalnih valuta centralnih banaka, što nameće brzo rješavanje pitanja međunarodne regulative u toj sferi.

 

Zamjenik predsjednika Savjeta za bezbjednost Rusije Dmitrij Medvedev naveo je kako smatra da dosadašnji globalni finansijski sistem sigurno neće moći opstati, navodeći da su se previše iskompromitovali njegovi bivši garanti, stubovi Bretonvudskog sporazuma. Prema njegovom mišljenju, nastupa era regionalnih valuta, jer povjerenje u rezervne valute blijedi, te napuštanje dolara i evra više ne izgleda kao fantazija.

 

- Odustajanje od dolara i evra kao glavnih svjetskih valuta više se ne čini kao utopija. Kakve su to rezerve ako su plaćanja u njima zamrznuta i faktički prepuštena difoltu voljom pomahnitalih političara, koji su spremni da novac svojih poreskih obveznika prinesu na oltar tajanstvenoj pobjedi u ratu “do posljednjeg Ukrajinca”? Kome su oni potrebni u tom slučaju? Njih čak neće htjeti da prihvate ni za plaćanje ugovora za snabdijevanje gorivom - kaže Medvedev, dodajući da se “paklene” sankcije protiv Rusije Zapadu vraćaju kao bumerang.

 

Odluka Rusije da prodaje gas nekim državama za rublje diktirana je nacionalnom politikom i niko nema pravo da je osporava, smatra nigerijski diplomata Abdulahi Šehu, navodeći da onaj “ko prodaje - taj i postavlja uslove”.

 

- Rusija je odlučila da kao odgovor na sankcije plaćanja budu u rubljama. U svakom trgovinskom sporazumu prednost uvijek ima prodavac. To nije trgovina po sistemu trampe, nego za novac. Prema tome, normalno je da Rusija određuje valutu plaćanja - objasnio je Šehu, dodajući da je Nigerija spremna da razmotri mogućnost trgovine sa Rusijom u nacionalnim valutama ukoliko Moskva tako nešto predloži, a što bi vodilo ka odbacivanju dolara i evra.

 

Prema riječima ekonomiste Ljubodraga Savića, iza zahtjeva Rusije da im se gas plaća u rubljama, sa jedne strane krije se potreba za jačanjem njihove nacionalne valute, ali je dugoročna ideja Putina da zajedno sa Kinom potisne dolar kao ekskluzivno sredstvo plaćanja.

 

- Naznake da svet ide u tom pravcu stigle su nakon nedavnog dogovora Kine sa Saudijskom Arabijom da im naftu plate u juanima - kaže Savić, navodeći da sve više jača težnja za stvaranjem paralelnog platnog sistema.

 

Kako je objasnio, nekada je procenat transakcija na međunarodnom tržištu bio 80 odsto u evrima i dolarima, a sada je smanjen na oko 40.

 

- I dalje je situacija takva da velikom delu sveta odgovara da dolar bude jedina valuta, što za SAD znači da mogu da štampaju novac, podrže svoju ekonomiju, a da do inflacije ne dolazi jer evropske zemlje tada krenu da veštački brane dolar, povećavajući kupovinu američke valute. Kurs se u praksi formira na osnovu ponude i tražnje za devizama, koja od početka napada poprilično zavisi od poteza koje vuku države koje Rusiji uvode sankcije i sama Rusija, koja na njih odgovara jednako žestoko - kaže Savić. ističući da Rusi namjeravaju da izbiju taj adut SAD.

 

Kaže da zemlje BRIKS-a, Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika, već godinama razmišljaju o stvaranju zajedničke valute kojom bi međusobno trgovale.

 

- Kina je za sada samo nijemi posmatrač, ali svesni su da je naredno ime na spisku američkih i evropskih sankcije upravo njihovo. Sadašnja situacija im je prilika da pripreme odbranu, a paralelna valuta, nezavisna od dolara, jedan je od najboljih načina - smatra Savić.

 

Prema riječima ekonomiste Ivana Nikolića, Putinov motiv da zahtijeva da se nafta plaća u rubljama jeste jačanje ruske monete ili pak njeno vraćanje na stanje prije izbijanja sukoba u Ukrajini.

 

Poslije dramatičnog pada rublje po proglašenju sankcija i zamrzavanja oko 300 milijardi “ruskih dolara”, a nakon odluke ruskog predsjednika da će se plaćanje ruskog gasa za “neprijateljske zemlje” obavljati u rubljama, ova valuta raste.

 

- To se pokazalo kao najbolji mogući mehanizam u ovom momentu. Doduše, postoji želja i strateški cilj rasta juana kao internacionalne valute. Od ovog rata i prošlogodišnjeg plasiranja plana razvoja Kine prvi put se jasno vidi i ta ambicija Kine - istakao je Nikolić.

 

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu Marko Đogo, poput svojih kolega, smatra da sve što se trenutno dešava oko “rubljizacije” i novog načina plaćanja ruskih energenata za sada ne može potkopati dolar, bar u nekoj značajnijoj mjeri.

 

- Američka valuta je i dalje dominantno platežno sredstvo u svijetu. Na primjer, iako je Kina u tom dijelu svijeta istisnula SAD, ona još uvijek koristi američki dolar u međunarodnoj trgovini. Bilo je nekih najava da će se to promijeniti, ali do toga, bar za sada, nije došlo. Jedno vrijeme se mislilo kako bi to mogao biti evro, ali do toga nije došlo. Štaviše, današnja “uloga” evra je manja nego što ju je nekada imala, recimo, njemačka marka - kaže Đogo, dodajući da u trenutnim okolnostima krah dolara nije realna opcija. 

 

Što se tiče Rusije, Đogo ističe da je prilično iznenađen koliko je ova zemlja ozbiljno pristupila finansijskim pitanjima i ekonomskim problemima sa kojima se susrela zbog zapadnih sankcija.

 

- Iako je ovo borba između Davida i Golijata, jer je američka ekonomija daleko moćnija od ruske, odgovori iz Moskve su bili dobri. Pokazalo se da imaju veoma stručne kadrove i to na odgovornim mjestima, koji su na zadivljujući način odgovorili na zapadne sankcije - navodi Đogo.

 

Sve ovo bi se ipak moglo promijeniti, kako je pojasnio Đogo, ukoliko Kina odluči da sruši dolar. To je, kako kaže, jedna realna prijetnja, koja svakim danom postaje sve izvjesnija, jer Kina postaje vodeći ekonomski div i najveći “neprijatelj” SAD.

 

- Ako Peking prihvati plan Moskve, pa se tome priključe još neke velike zemlje, onda eventualno rušenje dolara postaje realno. Sama Rusija to ne može. Znači, sve se svodi na to kakvu će ekonomsku i finansijsku politiku voditi u Pekingu. I to je vjerovatno najveća geopolitička igra u budućnosti - istakao je Đogo.      

 

Ni ekonomista Miloš Grujić nije uvjeren da bi moglo doći do nekog dramatičnog pada vrijednosti dolara zbog odluke Rusije da uvede rublju kao platežno sredstvo u trgovini energentima.

 

- Dolar je u posljednjih godinu dana pao za 10 odsto. Iako se radilo o značajnom padu vrijednosti, američka ekonomija se uspjela izvući iz toga. Bar za sada. Kada je u pitanju Rusija, mislim da Moskva ima dovoljno moćnih saveznika s kojima može sarađivati i ostati na nogama. Naruku im ide i odluka zemalja OPEK-a da ne povećaju proizvodnju sirove nafte - kaže Grujić.

 

Crni scenario je moguć, navodi Grujić, jedino u slučaju da se ukrajinska kriza otegne u nedogled ili da Rusija uz pomoć saveznika povuče neke drastičnije korake, a što bi vodilo ka neviđenom finansijskom ratu.

 

- Meni lično posebno je interesantno to plaćanje ruskih obaveza u dolarima. Postavlja se pitanje šta će se desiti ukoliko Rusija to ne uradi, u kom pravcu bi to onda moglo ići. Mislim da se mnogo toga valja ispod stola. Ipak, ono što me nekako najviše brine i plaši jeste da bi trenutna inflacija mogla da preraste u hiperinflaciju - istakao je Grujić.

 

Srpski ekonomista Branko Dragaš smatra da je krah neoliberalne ekonomske doktrine i raspad zapadne materijalističke civilizacije neminovnost. On kaže da je neoliberalna ekonomija zasnovana na beskrajnom štampanju novca bez pokrića došla do svog kraja i da nema odgovor na aktuelna dešavanja u svijetu. Ilustruje to brojkama. Godine 1981, za vrijeme Ronalda Regana, američki budžet iznosio je 600 milijardi dolara, a obaveze SAD 900 milijardi. To je, otprilike, bilo podnošljivo. Međutim, na kraju 2021. američki budžet iznosio je 3.600 milijardi, tvrdi Dragaš, pozivajući se na zvanične podatke i dodajući da obaveze iznose 29.000 milijardi dolara. Ističe da je to “uljepšana” slika, jer, prema njegovim procjenama, obaveze države SAD, uvećane dugovima građana i kompanija, iznose nevjerovatnih 420.000 milijardi.