Već krajem ljeta situacija se počela razvijati u zabrinjavajućem pravcu za Ukrajince. Posebno tokom augusta, ruski dobici bili su relativno veliki, a činilo se da ukrajinska ofanziva u Kursku neće značajno usporiti ruski napredak.

Tokom jeseni, dok su napredovali u Ukrajini, Rusi su izveli nekoliko kontraofanziva u Kursku. Ukrajina je izgubila zapadni bok isturenog položaja, kao i određene pozicije na istoku. Između septembra i novembra, Ukrajina nije ostvarila značajan napredak u ovom području.

Glavna meta ruskih ofanziva: Pokrovsk i Kurakhove

Glavni fokus ruske ofanzive ove jeseni bio je područje Pokrovska i Kurakhovea. U novembru, nakon gubitka Vuhledara, Rusi su brzo napredovali prema Velykoj Novosilki. Trenutno se većina promjena na frontu dešava na dionici od oko 140 km.

Rusi vrše pritisak i na drugim područjima, ali u širem kontekstu nisu ostvarili veće uspjehe. Ukrajinci su dobro držali pravac Toretsk-Časiv Jar-Siversk, sprječavajući Ruse u većem napredovanju na sjeveru Donjecka. Na frontu u Zaporožju nije bilo značajnih promjena tokom jeseni.

U Kupjansku, Rusi su uspjeli napredovati do rijeke Oskil, prepolovivši ukrajinsko prisustvo u tom području. Međutim, ovo se može smatrati sekundarnim frontom bez značajnih prilika za Ruse, bez obzira na to jesu li na rijeci ili ne.

Šta očekivati do kraja godine?

Na osnovu trenutnih trendova, vjerovatno je da će Rusi nastaviti ofanzivu u pravcu Pokrovsk-Velyka Novosilka. Očekuje se da bi dodatnih 500-700 km² ukrajinske teritorije moglo biti zauzeto.

Također, vjerovatno će pokušati nastaviti napredovati i u Kursku, ali koncentracija velikih snaga tamo možda ne bi bila optimalna upotreba njihovih trupa. Ista logika važi i za Ukrajinu, jer su rezerve potrebne na drugim frontovima, dok se istočni front suočava s konstantnim neuspjesima već mjesecima.