Sve više djevojaka postaju automehaničare: “Posao siguran, a plate dobre”
Foto: crna-hronika.info
Tehnička škola ponosno ističe i neobičnost svog razreda automehaničara, gdje se među osam učenika od prije dvije godine nalaze čak tri djevojke: Patricija Vuković (Delnice), Manuela Vidas (Benkovac Fužinski) i Valentina Marić (Fužine), a ove godine isti smjer upisala je Valentinina sestra Karmela.
To su mlade djevojke koje znaju što hoće, imaju jasno izražene stavove, dobro uče, a još bolje su na praksi.
“Jako su dobre, pedantne, u tehničkom crtanju čak i bolje od dečki, a mi ugodno iznenađeni što nakon sigurno 50 godina, koliko smjer postoji, prvi put u njemu imamo cure”, ističe direktorica Slađana Srkoč.
Da se djevojka školuje za to uglavnom muško zanimanje je rijetkost, no ove mlade Goranke svoju budućnost i karijeru grade upravo u tradicionalno muškoj industriji, za koju ih veže ljubav prema automobilima.
“Tata mi ima auto-radionicu pa sam još odmalena s njim provodila sate gledajući, učeći i pomažući mu oko popravaka. Tako mi je u 7. razredu OŠ logički došla želja da upišem ovaj smjer koji mi se zaista sviđa, posao mi je osiguran, a dobre su i plate. Možda je nešto malo fizički zahtjevnije, no nije mi nimalo žao. Tata je, naravno, bio baš zadovoljan tom odlukom, dok je mama ostala iznenađena jer je mislila da ću se opredijeliti za umjetnost, zato što volim crtati”, smije se Manuela, koja po završetku trogodišnjeg školovanja planira raditi u tatinoj privatnoj radionici.
Njene koleginice, koje su uvijek više zanimali automobili nego lutkice, a koje na dan posjete portala 24sata.hr zbog bolesti nisu bile u školi, dodaje, takođe uživaju u radu na automobilima i sigurne su u svoje odluke.
Momci su ih, složne su, prihvatili objeručke, dobri su, kažu, dok momci pak ističu kako im je sad nastava još zanimljivija.
“U školstvu sam od 1993. i prvi put da u zanatu imam cure. Kad se jedna upisala i probila led, odmah ih sad dolazi više. Atmosfera je mirnija, jako se dobro slažu s dečkima i dobro uklapaju. A što se tiče fizičke spremnosti, danas je mehanika otišla toliko daleko da više ne treba toliko snage koliko znanja. Nekad je vozilo bilo mehanička naprava, a danas je elektronička s mehaničkim pogonom. U Tesli npr. to više nisu toliko automehaničari koliko električari. Svakako je najbitnija kvalitetna praksa, a tu nema veze kojeg ste pola”, kaže učitelj Mladen Gecan, kojem je, šali se, možda najneobičnije jer je, kaže, navikao vikati: “Ajmo dečki!”, a sad mora paziti da ne zaboravi i na cure.
Vrijednim curama veoma su zadovoljni i mentori te poslodavci kod kojih odrađuju praksu i koji hvale njihov rad ističući njihovu marljivost, želju za učenjem i posvećenost poslu. Iako su još na početku karijere, kažu, ove mlade automehaničarke radom i predanošću razbijaju stereotipe te pokazuju da i žene itekako mogu uspjeti u ovom zanimanju.