Jovan Milanović je general potpukovnik Vojske Jugoslavije u penziji. Oficir i vojni obavještajac rođen je 1941. godine. Svjedok je istorije. Lično.

Godine 1985. tada potpukovnik Jugoslovenska narodne armije, analitičar u centru za strategijske procjene dobio je ponudu da postane vojni izaslanik u Alžiru. Vojni vrh ga je detaljno provjerio, a zanimljiv je i sastanak kod jednog od generala JNA.

"Kaže mi general: Ti si pristao da ideš u Alžir? Ja mu kažem da nisam siguran, ali da sam bio suočen sa nemogućnosti da odustanem. Onda mi je on postavio sledeće pitanje: Kako misliš postati general? Ja sam se zbunio, nisam mogao da povjerujem da mi neko postavlja takvo pitanje, kada sam ja tek dvije godine u činu potpukovnika i imam još dvije, kao i tri do četiri godine u činu pukovnika. Razmišljati o generalskom činu u narednih šest godina, bilo je preambiciozno", prisjeća se tog razgovora Milanović u intervjuu za emisiju Dozvolite...

Boravak u jednoj prijateljskoj i savezničkoj zemlji, bio je pun izazova jer su SFRJ i Alžir imali veoma razvijenu vojno-ekonomsku saradnju. Ipak od samog početka bilo je iznenađenja.

"Moram da vam kažem jedan iskreni iskaz, bio sam privilegovan u odnosu na kolege izaslanike koji su odlazili u neke druge zemlje. Možda je neko mislio da su izazovi Pariz, London ili Vašington, ali ja u tom trenutku nisam tako razmišljao. Poznavao sam dosta istoriju tih prostora, znao sam u kakvom su odnosu bile naše dvije zemlje i znao sam da će mi biti otvorena sva vrata, bez da budem praćen, odnosno će me neko posmatrati kao oficira stranih oružanih snaga", objasnio je Milanović.

Prijateljstvo i saradnje učinili su obavještajni i vojno-diplomatski rad tada potpukovnika Jovana Milanovića specifičnim. A posla je bilo mnogo. Jugoslovenski uticaj je bio toliko jak da su naše firme preuzele posao izgradnje aerodroma u glavnom gradu Alžira od američke kompanije "Lokid Martin".

Potpukovnik Milanović je tokom službe u Alžiru postao pukovnik. Otkrio je operaciju Golf 88, o kojoj ne želi da govori za javnost, ali se materijal nalazi kod naših bezbjednosnih struktura već tri decenije. Septembra 1990. godine vraća se u Jugoslaviju koja je pred raspadom. Vraća se u Generalštab JNA.

"I tad sam postavljen za šefa resora za geostrategijske analize i procjene. Tu sam imao jednu ekipu izabranih ljudi u činu pukovnika koji su takođe već bili dobri analitičari i tu sam ostao do 1993. godine. Ja sam ustvari bio glavni nosilac svih analiza u vrijeme pretpočetak raspada Jugoslavije i u vreme rata u Bosni i Hrvatskoj. Ispod mog pera su izlazile sve analize koje su kasnije bile predmet razmatranja u vrhu Generalštaba", kaže Milanović.

Napredovanje u karijeri se nastavilo. Uslijedio je poziv u kabinet novog načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića. A godinu dana kasnije uslijedio je i, kako se kasnije ispostavilo najpoznatiji zadatak, Jovana Milanovića. Prikriveni obaveštajni rad u Briselu, srcu NATO-a.

"Krajem jeseni 1994. godine imajući u vidu događaje koji se dešavaju u Bosni, a posebno američku i NATO agresivnost na tom prostoru, zatim pojava različitih pobuna na KiM, ocjena je bila nedvosmilsena da, a imali smo i neke informacije, će se nastaviti cijepanje zemlje do nivoa pokrajina", ističe Milanović okolnosti koje su bile u tom trenutku, neposredno prije njegovog odlaska u tajnu misiju u Brisel. 

Priča generala Jovana Milanovića nastavlja se u narednoj emisiji Dozvolite... I to o obavještajnom radu u Briselu.