Kada je Saša Čađo “ukrala” loptu Italijankama i praktično obezbijedila produžetke, a kasnije i pobjedu svi smo bili ponosni na nju, a posebno njen otac koju svoju mezimicu bodri i u Valensiji.

U taj potez, stale su godine Sašinog rada, truda, prolivenog znoja, ali i ljubavi i podrške njenog oca i cijele njene porodice.

Rijetka je podrška i vjera koju je jedan otac, zajedno sa porodicom, pružio svom djetetu. Od njenih prvih košarkaških koraka vjerovao je u nju, podržavao, borio se za njena prava. Mnogi mu nisu vjerovali, ali jeste Saša koja je kasnije izrasla u jednu od najkvalitetnijih i najtrofejnih igračica u Republici Srpskoj, pa i šire.

Čedomir je postao prepoznatljivo lice u Valensiji, ali ne samo u ovom španskom gradu. Nije Čedomir bio samo u Valensiji, prošao je on mnoge destinacije sa Srbijom, bio svjedok brojnih uspjeha i trofeja, jednom riječju bio je taličan za srpske igračice.  

– U poslednjih deset godina ispratio sam sva takmičenja reprezentacije Srbije, od kada je Saša obukla dres sa nacionalnim grbom to je postao i moj tim. Nisam bio samo na Olimpijskim igrama u Kini jer je bio zaista teško otići tamo kao navijač, ali mi je moja Saša donijela medalju. Japan mi je takođe daleko, nisam siguran da ću uspjeti tamo da odem iako postoji ogromna želja, ali ne bih imao ništa protiv da se ponovi Peking i da naše košarkašice osvoje medalju – rekao je ponosni otac.

Osim Čedomira, Saša ima veliku podršku majke Brankice i sestara Vanje, Vere i Danice koje takođe igraju košarku. Ta podrška nije neuzvraćena i zato je porodica Čađo jedan veliki pobjednik.