Riječ je o Herti Has, nekadašnjoj zagrebačkoj studentkinji i banjalučkoj misici, jedinoj Maršalovoj ljubavi koja ga je napustila jer nije htjela da trpi njegovo ponašanje.

 

Herta Has bila je jevrejskog porijekla, a rođena je u Mariboru 1914. godine. Revolucionarnom radničkom pokretu pristupila je još kao student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, član SKOJ-a postala je 1934, a član KPJ 1938. godine.

 

Josipa Broza upoznala je prvi put 1937. godine u Parizu, da bi ljubavnu vezu njih dvoje započeli poslije dvije godine u Zagrebu.

 

U dokumentarnom filmu Lordana Zafranovića "Tito - posljednji svjedoci testamenta" iz 2011. Herta Haas ispričala je kako je buknula ljubav između nje i Tita, a iznijela je i još neke interesantne detalje.

 

"Proljeće počinje, moje se koleginice već udaju, sve imaju momke. Ja imam bezbroj udvarača, ali nemam momka, naprosto nije išlo... Kada sam sa društvom studenata otišla u Banjaluku, tamo smo držali jedan politički miting i poslije toga smo uveče imali zabavu. Na toj zabavi sam, kojim čudom, bila izabrana za mis Banjaluke, ni kriva ni dužna! I dobila sam dva lijepa porculanska servisa, jedan za crnu kafu, jedan za bijelu kafu, koje i još danas čuvam", prisjećala se tada Herta.

 

Ona se nakon Banjaluke vraća u Zagreb, da bi joj funkcioner SKOJ-a Leo Mates po povratku rekao da narednog dana u 12 mora da ode do parka preko puta hotela Park i nađe se s jednim čovjekom. Njoj se nikako nije išlo, jer je taj dan trebalo da ima ispit, ali je preko volje, na kraju, ipak pristala:

 

"Kada sam u 12 sati došla u park imam koga da vidim - Stari! Mi smo tako jedno drugom pali u zagrljaj, da je bilo toliko očito da tu više nema natrag..."

 

Par je počeo da živi zajedno, a nastanili su se u jednoj iznajmljenoj kući u Zagrebu, pod lažnim imenima Marija Šarić i inženjer Slavko Babić.

 

Njihova veza trajala je kratko, do izbijanja Drugog svjetskog rata 1941. godine, jer je Tito u maju po zadatku morao da otputuje u Beograd gdje je upoznao novu, mlađu ljubav, partijsku kurirku Davorjanku Paunović Zdenku.

 

Jedino što nije mogla da podnese bilo je Titovo "švrljanje" sa drugim ženama... Herta Has ostala je u Zagrebu u poodmakloj trudnoći, a nekoliko dana poslije Titovog odlaska rodila je sina Mišu.

 

Uhapšena je neposredno prije nego što je trebalo da se skloni u partizane, a bebu je usvojila jedna folksdojčerska porodica, pa je Miša tako preživio. Poslije pregovora partizana i nacista 1943. godine Herta Has je razmijenjena, nakon čega je jedno vrijeme provela u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske.

 

Tito i Herta sreli su se ponovo 1943. godine u Jajcu na Drugom zasedanju AVNOJ-a. Kada je vidjela drugu ženu Josipa Broza Tita, istog dana ostavila je sve i vratila se u Sloveniju.

 

Ipak, poslije smrti Davorjanke 1946. godine Tito je navodno pisao Herti i molio je da se vrati. Jugoslavijom je tada kolao trač da je Titovo pismo bilo dugo 16 strana, dok je Herta odgovorila u samo dvije rečenice:

 

"Dragi moj, Herta Has trpi poniženje od muškarca samo jednom. Ne padam dva puta na kolejna pred istim čovjekom".

 

Ona se nakon toga ponovo udala i rodila dvije kćerke, a poslije Drugog svjetskog rata radila je u Ministarstvu industrije i rudarstva Hrvatske i kao sekretarica u Saveznom izvršnom vijeću, prenosi Kurir.

 

Živjela je bez publiciteta, a umrla je 5. marta 2010. godine u Beogradu, u 95. godini. Prema vlastitoj želji, sahranjena je u krugu najuže porodice na Pobreškom groblju u Mariboru.

 

Njihov sin, Aleksandar Miša Broz je jedan od onih koji će nastaviti Titovu lozu. Sa suprugom Mirom dobio je 1968. godine kćerku Aleksandru Sašu. U rodnom Zagrebu, Saša Broz je završila osnovnu i srednju školu, kao i pozorišnu režiju.

 

U braku sa glumcem Rankom Zidarićem, Saša je dobila kćerkicu Saru, a Titova praunuka je naslijedila ljubav prema pozorištu od tate i mame. Radi kao scenografkinja u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Međutim, riješila je da više ne nosi očevo prezime. Ranko i Saša su se, inače, razveli poslije šest godina braka.

 

Sara nije željela ni djedovo prezime Broz već je odlučila da obnovi uspomenu na Titovu ljubav iz mladosti i sad se preziva Haas kao njena hrabra prabaka.

 

"Prabakino prezime nisam uzela samo iz poštovanja prema njoj, nego iz poštovanja prema dvjema osobama u porodici za koje znam da im je beskrajno drago što barem neko još nosi prezime Haas. Meni promjena prezimena nije nikakva velika promjena jer sam za sve uvijek Sara, uostalom, nije teško otkriti čija sam", ispričala je prije nekoliko godina za "Jutarnji list".