Goca je, kako kaže, obišla pola svijeta i upoznala mnoge svjetske kuhinje, ali je najvjernija hercegovačkim specijalitetima, pa se u njenoj kuhinji uvijek nađu sir iz ulja, hercegovačka pita zvana prijesnac, te različito povrće spremljeno na razne načine, ali i slatkiši, poput čuvenih trebinjskih šapa ili mramornog kolača, patišpanja.

 

Godinama unazad, jedan za drugim, recepti su najviše objavljivani u časopisu "Blic žena", u koji je, uprkos vještini pravljenja gotovo svih stranih jela, slala isključivo recepte tipične za hercegovačko podneblje, u želji da naglasi ovdašnju tradiciju i izvornost, tako da su, osim prijesnaca, neprevaziđeni kupus kalja i raštan, sataraš, punjene tikvice, musaka od patlidžana, ali i poslastice poput čuvenih hercegovačkih šapa.

 

"Kod svakog recepta koji sam slala za novine vodila sam računa da bude zastupljena hercegovačka kuhinja, ono što je tipično za ovaj kraj i naše podneblje, da budu autentični, starinski recepti koji se i danas kod nas redovno i rado spremaju. Smatrala sam da je to odlična prilika da predstavim sve ono što mi jesmo, što nosimo sa sobom generacijama i na šta možemo da budemo ponosni. Jela su naišla na dobar prijem i svako je objavljeno. To me dodatno ohrabrilo i motivisalo da nastavim i više da istražujem u kuhinji, prebiram po receptima i beskrajno uživam", ispričala nam je Goca.

 

Kaže da je ljubav prema kuhinji naslijedila od oba roditelja, mame Srbijanke, koja je odlično kuvala, ali i oca, s kojim je od ranog djetinjstva odlazila na gradsku pijacu,  spremala škembiće, odnosno tripice, koje i danas obožava.

 

"I sada sam među prvima na trebinjskoj pijaci, svake subote, a i drugim danima. Rano izjutra sigurno ćete me tu naći, jer, osim što volim na vrijeme da dođem i izaberem ono što valja, meni je posjeta pijaci više od toga, uživam u čaroliji boja, u spoju Mediterana i kontinenta na jednom mjestu", kaže Goca, koja je i na trebinjskoj pijaci kuvala s Lepim Brkom.

 

Ova vesela žena ne propušta da, gdje god ode, posjeti i tamošnju tržnicu, pa se tako susrela s grčkom, italijanskom, mađarskom, praškom pijacom, ali je u više navrata posjećivala američke tržnice, te placeve u Beogradu, Crnogorskom i Dubrovačkom primorju.

 

Putovala je, kaže, dosta, a svugdje gdje je stizala obilazila je osim tržnica i restorane, pa je u Americi probala meksičku, indijsku, kinesku i mnoge druge kuhinje, u Pragu je jela njihov čuveni gulaš i koljenicu, u Mađarskoj paprikaš, u Italiji tjestenine, a u Grčkoj, po majčinoj preporuci, solunski đevrek u srcu Soluna, za koji kaže da je bez konkurencije.

 

Sva ova iskustva je prenijela u svoju kuhinju, počev od maminih, tatinih, bakinih recepata, pa do svjetskih gastronomija, ali se trudi da svakom jelu podari hercegovačku notu, uljepšavajući na taj način dan svim svojim prijateljima, za koje voli da sprema hranu i da ih poziva na druženje.