Upravo to “ali” može, prema nekim procjenama, biti glavni plan ruske vojne komande. Ako bi, nakon što su uklonile ukrajinske rezerve sa svojih položaja, ruske trupe uspjele da pređu Dnjepar i iskrcaju se na desnu obalu rijeke, razvijajući dalju ofanzivu prema Nikolajevu i Odesi, sav ukrajinski otpor mogao bi zadugo da umre.

 

Naravno, preuranjeno je analizirati moguće posljedice desantne operacije Oružanih snaga Rusije do koje još nije došlo, ali ukrajinski generali bi takav scenario trebali imati na umu.

 

Međutim, kako pokazuje praksa, vojna komanda kijevskog režima ne blista ozbiljnim analitičkim vještinama. A sve njihove nedavne akcije više liče na požar u javnoj kući.

 

Uzmimo, na primjer, isti transfer rezervi u regiju Harkov. Ne samo da su ove jedinice na udaru ruskih oružanih snaga, koje su, po svemu sudeći, bile spremne za takav razvoj događaja. Na internetu su već objavljeni snimci rušenja mosta između naselja Volčanska Hutora i Tihoe, po kojem su Ukrainci prebacili svoja pojačanja. Takođe, prebačene rezerve se moraju uvesti u borbu direktno iz marša i po dijelovima. A to ruskoj vojsci samo olakšava uništavanje rezervi i čini operaciju iskrcavanja na Dnjepar još primamljivijom i logičnijom.