"Na temelju velikog broja odnedavno dostupnih izvora i činjenica, sklon sam vjerovanju da je u staroj Persiji bila hrvatska pradomovina. Zvala se Harahvatia (grčki Arachosia ili Bijela Indija)", rekao je Štambuk u intervjuu za Večernji list.

Kako je rekao, danas je u jugozapadnom Avganistanu zemljopisno opisuju grad Kandahar, rijeka Helmand, te Hamunsko jezero smješteno na jugoistoku današnjeg Irana. Dodaje: "Njom je za vrijeme zoroastranske ahemenidske dinastije kraljevao Vivana, saveznik Darija Velikoga, koji je pomogao persijskom vladaru da savlada protivnika Vaishpatu. U Apadani, velebnoj dvorani sa stupovima u Persepolisu, nalaze se neizrecivo vrijedni kameni reljefi koji predstavljaju i Darijeve hrvatske saveznike, a u stenama Bistuna, blizu Kermanšaha, klinastim pismom na tri jezika - staropersijskom, elamitskom i akadijskom - ispod reljefnog prikaza Darija Velikog urezan je tekst koji spominje Harahvatiju."

Hrvatski ambasador u Iranu dalje objašnjava:

"U Zaratustrinim Gatama prorok se rečenim imenom dvaput obraća našoj vjerovatnoj pradomovini. I etnonim Hrvat staroiranskoga je podrijekla, dok je hrvatski naziv ban, za vladara, također iranska riječ: označava čuvara, narodnog vođu. "

Nedaleko od Teherana grad je Kašan u kojem opstaje priča o sveta tri kralja koji otuda krenuše pokloniti se djetetu Isusu u Betlehem, a jedan od tri kralja bio je Gašpata, Gašpar, koji dođe iz nedaleke Harahvatije nastavlja on.

"S Teheranskim univerzitetom već duže se radi na bilateralnoj organizaciji simpozija o iransko-hrvatskim vezama, a ono što me izuzetno i lično pogađa jeste prepoznavanje sličnosti između ostrvskog staročakavskoga i staroiranskoga; tako sam se blizu Kašana, dok su mi u prelijepom vrtu nudili plod divlje šljive zvan zardeliu, prisjetio da na mome Braču odvajkada taj plod zovemo zerdelija. U ovom kontekstu i moja Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što koja ucjelovljuje hrvatski jezik prodire i dublje jer integrirajući čakavski idiom dolazi do naših staroiranskih jezičnih korijena."