Glumom je počeo da se bavi još kao dječak, davne 1938. godine, na sceni "Manjež". Kao bitna odrednica iz njegove biografije navodi se to da je 1943. uhapšen i odveden u nacistički logor "Dortmund Herde", odakle je uspio da pobjegne i vrati se u Beograd. Poslije rata, sa nekoliko drugova pokušao je da ode u Ameriku, ali je uhvaćen i sproveden u zatvor na Adi Ciganliji, odakle je ubrzo pušten.

Tri godine proveo je na Golom otoku jer, prema njegovim riječima, nije želio da izda kuma, pukovnika u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, koji je etiketiran kao staljinista.

U karijeri dužoj od pola vijeka ostvario je na stotine uloga u pozorištu, na filmu i televiziji, i uprkos tome što je juče napunio 94. godine, od glume ne odustaje.

"Ima ljudi koji jedva čekaju da odu u penziju i uživaju na nekom imanju, negde u prirodi. Ima i aktivnih kolega koji žive na selu, obrađuju zemlju, prodaju na pijaci razne proizvode. Skoro sam sa jednim od njih snimao - gde god smo stigli, on se interesovao za poljoprivredne poslove, gajenje životinja… Ja sam odavno u penziji, čak sam 'nacionalista'. Ipak, bez posla ne mogu", priča i dalje živahni Vlasta.

Glumio je u svim beogradskim pozorištima, a poznat je i po tome što je više od 1.600 puta sa kolegama na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta igrao u predstavi "Buba u uhu". I pored svih nevolja koje su ga zadesile tokom života, Vlasta je ostao vedar, vrijedan, nasmijan i beskrajno šarmantan.

Beogradski mediji često ga na ulici fotografišu za volanom omiljene crvene lade, od koje ne odustaje već godinama. Inače, Vlastimir se ženio tri puta, a često ističe da mu je treći brak "najslađi" te da mu je žena ta koja "drži brak".