Godine 1974. farmeri su naišli na jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića u provinciji Shaanxi u Kini. Dok su obrađivali zemlju, iskopali su glinenu figuru, koja je samo zagrebala površinu onoga što je ležalo ispod.

 

 

Naknadna iskopavanja otkrila su niz jama u kojima se nalaze hiljade kipova vojske od terakote u prirodnoj veličini koji prikazuju vojnike i ratne konje.

 

Ova vojska od terakote je izgleda služila kao zaštitnik mauzoleja Qin Shi Huanga, prvog kineskog cara, koji je vladao od 247. do 221. pr. Kr. Mauzolej je udaljen oko 1.500 metara.

 

Unatoč opsežnom istraživanju okolne nekropole, careva grobnica ostaje neistražena, obavijena intrigama više od dvije hiljade godina. Glavni razlog za ovu nevoljkost leži u strahu da bi iskapanja mogla oštetiti grobnicu, potencijalno uzrokujući gubitak neprocjenjivih istorijskih uvida.

 

Trenutno, jedini način pristupa grobnici uključuje invazivne arheološke metode, prepune rizika od nepopravljive štete. Ilustrativan primjer su iskopavanja grada Troje iz 1870-ih, pod vodstvom Heinricha Schliemanna, koja su u svojoj žurbi i neiskustvu izbrisala gotovo sve tragove grada koji je namjeravao otkriti. Arheolozi su odlučni izbjeći ponavljanje takvih ishitrenih pogrešaka.

 

 

U potrazi za manje invazivnim tehnikama, naučnici su predložili metode poput korištenja miona, subatomskih čestica koje nastaju kada se kozmičke zrake sudare sa Zemljinom atmosferom. Mioni funkcioniraju kao napredni X-zraci, sposobni zaviriti u strukture bez fizičkog upada. Nažalost, većina ovih prijedloga još nije zaživjela.

 

Međutim, osim potencijalne štete, otvaranje grobnice predstavlja još ozbiljnije i neposrednije opasnosti. U eseju drevnog kineskog povjesničara Sime Qiana, napisanom otprilike jedno stoljeće nakon careve smrti, otkriva se da je grobnica bila opremljena zamkama koje su trebale spriječiti sve uljeze. Dragocjeni artefakti i izuzetno blago pohranjeni su u grobnici.

 

Zanatlije su dobile zadatak da naprave lukove i strijele dizajnirane da odbiju sve prijestupnike", pojasnio je. Čak i ako ta 2000 godina stara arhaična oružja zakažu, historičar je ustvrdio da poplava otrovne tekuće žive čeka one koji se usude oskvrniti grobnicu Iako ovo može zvučati kao fiktivna prijetnja, naučnce studije koje ispituju razine žive oko grobova otkrile su koncentracije znatno veće od onih koje bi se očekivalo u običnom tlu.

 

"Vrlo otrovna živa možda je procurila kroz pukotine koje su se tokom vremena razvile u strukturi grobnice, potvrđujući izvještaje pronađene u drevnim kronikama koji tvrde da grobnica nikada nije bila otvarana ili opljačkana", piše u radu iz 2020. godine.

 

Grobnica Qin Shi Huanga ostaje zapečaćena i nedostupna, iako je daleko od zaborava.

 

Istraživači se nadaju da bi naučni napredak mogao konačno otkriti dugo čuvane tajne grobnice. Što se tiče samog cara, znatan dio njegovog života bio je posvećen potrazi za legendarnim eliksirom besmrtnosti—potraga u koju su mnogi gorljivo vjerovali.

 

Krenuo je na opsežna putovanja u potrazi za ovim mitskim napitkom, čak je poslao jedinstvenu ekspediciju kako bi locirao legendarni otok za koji se pričalo da sadrži ogromne količine ovog čudesnog eliksira. Doživljavajući sebe kao božanstvo i žudeći za vječnim životom, pribjegao je konzumiranju mješavine žive, nadajući se da će to dati besmrtnost. Ironično, pokazalo se da ga je ovaj napitak uništio, što je rezultiralo njegovom smrću u 50. godini nakon 37-godišnje vladavine.