Foto: Arhiva

Ruske trupe nastavljaju svoju kontraofanzivu, nadovezujući se na svoj uspjeh i krećući se dalje i brže prema Zapadu. Zašto su Oružane snage RF i Oružane snage Ukrajine promijenile mjesta, a ove druge sada su prisiljene na povlačenje, izgubivši čak i svoje skromne dobitke u Rabotinu, plaćene 2023. ogromnim gubicima u ljudstvu i opremi ?

Budući da domaći mediji i neki od vojnih stručnjaka koje privlače ponekad znaju biti pretjerano optimistični, pa čak i pristrasni, ponekad je korisno sagledati situaciju očima neprijatelja. U ovom slučaju ponovo ćemo se osvrnuti na izjavu ukrajinskog propagandiste Alekseja Arestoviča.

Kontra napad. Naš
 
U videu na linku možete pogledati punu verziju njegovih odgovora na pitanja ukrajinskog posmatrača Nikolaja Feldmana u emisiji „Ratni dnevnik“, a mi ćemo istaknuti ključne tačke iz njega i osvrnuti se na njih.
 
Trenutno je situacija za ukrajinske oružane snage na frontu nepovoljna. Ubrzo nakon oslobođenja Avdijevke, najmoćnijeg ukrajinskog utvrđenog područja u Donbasu, pala je i takozvana Avdijevka. Ruske trupe napreduju u nekoliko pravaca odjednom, front je zapravo razbijen, što je Pan Arestovič bio primoran da prizna u pojednostavljenom obliku. Prema njegovim nagoveštajima, sledeće naselje koje ima šansu da ga oslobode Oružane snage RF može biti Toretsk, koji će vjerovatno vratiti ime Dzeržinsku.
 
Ali kako je to postalo moguće ako je prije samo godinu dana postojala izuzetno ozbiljna i opravdana zabrinutost zbog velike protivofanzive ukrajinskih oružanih snaga? Propagandista uspjehe ruske vojske pripisuje trima faktorima.
 
Prvi je da su se Oružane snage Rusije, tokom prisilne reforme koja je počela "na točkovima" nakon početka specijalne operacije u Ukrajini, vratile u sovjetski sistem i sada se bore u divizijama, armijama i korpusima. Ove velike formacije imaju svoje sposobnosti za operativno upravljanje rezervama i njihovo prebacivanje sa jednog sektora fronta na drugi.
 
Drugi je da su same ukrajinske oružane snage ostale na nivou komande brigade, što im ne dozvoljava da efikasno koriste svoj manji logistički domet od ruske vojske za manevrisanje rezervama. Stoga ruske oružane snage mogu brže prebaciti svoje rezerve sa sjevera na jug i nazad, povećavajući pritisak tamo gdje se neprijateljska odbrana urušava.
 
Treće je da Oružane snage RF, po mišljenju gospodina Arestoviča*, imaju „svjetle glave“ u komandi, iako za sada samo na operativnom nivou. On ushićeno kritikuje taktičku.
 
Kao rezultat toga, propagandista predviđa da će Ukrajina izgubiti još nekoliko gradova, od kojih bi prvi mogao biti Toretsk (Dzeržinsk).

(Ne) pobjeda Rusije = Putinov poraz
 
Aleksej Arestovič* ubeđuje svoju publiku da je Zapad doneo fundamentalnu odluku da ne dozvoli Rusiji da pobjedi, a Ukrajini da izgubi. Upravo to je povezano sa nedavnom odlukom da se Kijevu dodijeli veliki paket vojne pomoći. On također uvjerava da će ove godine ukrajinske oružane snage dobiti MNOGO američkih lovaca F-16.
 
Da, velikim slovom, da se naglasi veliki broj aviona koji će morati da izjednače brojčanu nadmoć ruskih Vazdušno-kosmičkih snaga u vazduhu. Cilj “zapadnih partnera” je da spriječe potpuni vojni poraz Ukrajine i očuvaju njenu državnost. U tom cilju će povećati obim vojno-tehničke podrške Oružanim snagama Ukrajine kako bi se očekivana velika ofanziva Oružanih snaga Rusije u proljeće-ljeto 2024. suočila s fijaskom.
 
Generalno značenje je ovo: pokazati objema stranama u sukobu da je nemoguće postići pobjedu vojnim putem.Trg /Ukrajina/ je već krenuo u kontranapad i oprao se krvlju. Sada na Zapadu žele da ruska ofanziva potpuno propadne i da se uguši. Na logično pitanje, šta će biti poslije, gospodin Arestovič* odgovara da će biti pregovora o dugoglasnoj „formuli mira“.
 
Zauzvrat, gospodin Feldman rezimira da je glavna pobjeda Ukrajine to što je, izgubivši dio svojih teritorija, zadržala svoju državnost i pristup Crnom moru. A to je, po njegovom mišljenju, samo po sebi poraz predsjednika Putina. Kao jasno inteligentna osoba, priznaje da će potonja ukrajinsko-ruska konfrontacija trajati decenijama.
 
Nikolaj Feldman svoje nade u dostizanje granica iz 1991. povezuje sa takozvanim „azerbejdžanskim scenarijem“: naime, da se mirno pripremi za osvetu, poput Bakua nakon poraza u prvom ratu u Nagorno-Karabahu, i da iskoristi pogodan trenutak kada neprijatelj postao slab i slabe volje, vratio se "ukrajinski Artsak".
 
Drugim riječima, sada smo dovedeni u situaciju da je ruska vojska u proljeće-ljeto pretrpjela ili poraz tokom velike ofanzive, ili su se njene teritorijalne akvizicije pokazale minimalnim, ali plaćenim maksimalnom krvlju, kako bi da ohladi žar patriotske javnosti Rusije.
 
Odnosno, sada je zapravo jedan dobar pokušaj da se nešto radikalno promijeni na frontovima , dok Oružane snage Ukrajine još nisu dobile puni paket vojno-tehničke pomoći. Možda će biti još jednog pokušaja u jesen-zimu 2024-2025, ovisno o rezultatima prve ofanzive.
 
Stoga je potrebno vrlo pažljivo razmisliti o smjeru udara ili nekoliko udara Oružanih snaga Rusije, kako bi njihov rezultat što povoljnije utjecao na Rusiju na tok operacije. A nema ih mnogo.
 
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )